Hrvatska je već duže vrijeme, a posebno od početka globalne gospodarske krize, suočena s potrebom provođenja strukturnih reformi kao preduvjeta za ubrzanje gospodarskog razvoja.

Štoviše, vrlo preciznu listu važnih reformi Hrvatska je dobivala sustavno tijekom pregovora o pristupanju Europskoj uniji, ali i od Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke. Da nema niti u Hrvatskoj nekih dvojbi o nužnosti reformi pokazuje i Nacionalni program reformi, u kojem su, dijelom i zbog obveza prema Europskoj uniji, navedena sva ključna područja od jačanja gospodarske konkurentnosti unaprjeđenjem poslovnog okruženja, kvalitetnijom javnom upravom i učinkovitijim pravosuđem, povećanje zapošljivosti i povezivanje obrazovanja s tržištem rada, pa do održivosti javnih financija provedbom reformi u zdravstvenom i mirovinskom sustavu i sustavu socijalnih naknada. Pri tome nije nevažno i približavanje ciljevima strategije Europa 2020 posebno na području istraživanja i razvoja posebno zbog činjenice da hrvatska znanost daje zanemarivo mali doprinos gospodarskom razvoju.

Nužna depolitizacija 
Velikih i važnih reformi ipak nema na vidiku, uz izuzetak pokušaja ponovnog pokretanja priprema za obrazovnu reformu. Neke reforme su odlukama vlade ili izrečenim stavovima premjera zaustavljene ili odložene poput poreske zaustavljanjem poreza na nekretnine ili reforme regionalne i lokalne uprave.  Inicijative za minornim poboljšanjima uvjeta poslovanja poput ukidanja uporabe žiga ne dobivaju epilog godinama. Izostanak najava i priprema reformi ili čak zaustavljanje prije najavljivanih, sve se više ocjenjuje slabošću vlade ili neodlučnošću premijera.

Međutim, predsjednik vlade Andrej Plenković u aktualnim okolnostima postupa razborito i odgovorno.  Naime, danas se u Hrvatskoj niti jedna od zahtjevnih reformi ne može projektirati, a još manje uspješno provesti zbog, zabrinjavajuće niskih administrativnh i upravljačkih kapaciteta odgovarajućih državnih institucija.  Osim političke volje, za provedbu bilo koje reforme trebaju izuzetno visoki specijalistički stručni kapaciteti, kojih danas nema u nadležnim resorima, dok je odgovarajuća podrška znanosti izostala. Još je veći problem nedostatak upravljačkih kapaciteta potrebnih za provedbu vrlo složenih procedura i uvođenje novih procesa. Ova, naoko pat pozicija, ipak ostavlja vladi dovoljno prostora za djelovanje i to prije svega na pripremama za stvaranje uvjeta koji će omogućiti provedbu nužnih reformi.

Tu prije svega treba konačno pristupiti profesionalizaciji i depolitizaciji ključnih funkcija u pojedinim resorima i državnim agencijama. Hitno potrebna unaprjeđenja posebno u učinkovitosti državne, regionalne i lokalne uprave, ali i javnog sektora mogu se u realtivno kratkom roku postići i primjenom odgovarajućih instrumenata i alata za mjerenja i unaprjeđenje efikasnosti i kvalitete. Korisna mogu biti iskustva susjedne Slovenije, ali i mnogih drugih europskih zemlja koje su u suradnji sa Europskim institutom za javnu upravu iz Maastrichta upotrijebila neke od alata koje preporučuje i Europska komisija (Common Assessment Framework).

Razviti maritimne aktivnosti
U složenim i po mnogo čemu izvanrednim situacijama, u kakvima je danas Hrvatska i mnoge veće i dobro organizirane zemlje posezale su za podrškom konzultanata. Nedavno je Njemačka, suočena s izbjegličkom krizom angažirala uglednu konzultantsku tvrtku za izradu programa aktivnosti i asistenciju u njegovoj primjeni kako bi riješila vrlo ozbiljan problem. Hrvatska izvršna vlast danas za neke aktivnosti nema više prostora za odlaganje već treba odmah pristupiti definiranju svojih strateških usmjerenja i pratećih politika koje su znatnim dijelom vezane za buduće reformske aktivnosti, ali ne mogu više čekati. To se prije svega odnosi na kvalitetno redefiniranje aktivnosti i mjera na području istraživanja, razvoja i inovacija.

Također je potrebno pronaći kvalitetna strateška rješenja za dva važna područja o kojima ovisi i izbalansirani regionalni razvoj. Aktualna situacija nameće potrebu redefiniranja strategije vezane za poljoprivredu i prehrambenu industriju kako bi se nakon kolapsa Agrokora stvorio održiv i perspektivan sustav proizvodnje hrane, ali i ruralnog razvoja. Maritimne aktivnosti, koje su do sada bile sustavno zanemarivane kao kompleksna strateška aktivnost, treba povezati strateškim projektom rješavajući cijeli niz otvorenih problema, ali i prilika, od uvjeta života na otocima i njihove prometne povezanosti pa do pametnih prometnih i energetskih rješenja, razvoja turizma, marikulture, ali i brodogradnje na novim temeljima.