Jeste li primijetili da su cijene hrane u vašim trgovinama opet počele polako rasti, kao sredinom prošlog desetljeća, kada su zbog snažne konjunkture na globalnom tržištu, cijene hrane nekoliko godina divljale te rušile svoje višegodišnje rekorde i stvarale ogromnu potražnju za robama. Iza toga je uslijedila velika gospodarska kriza.

Nove trendove na tržištu hrane prvo su primijetili tradicionalno racionalni, štedljivi, ali i bogati Nijemci. Njihovi su mediji nedavno zabilježili da njemački trgovci više ne ratuju niskim cijenama, niti privlače potrošače velikim akcijama, nego da je postupno došlo do povećanja cijena mnogih artikala i da se takav trend očekuje i dalje. U Njemačkoj, koja je poznata kao država s jednim od najpovoljnijih cijena prehrambenih proizvoda, tako je zabilježeno da su mnogi prehrambeni proizvodi u posljednjih dvanaest mjeseci znatno poskupjeli, a prema navodima saveznog ureda za statistiku rast cijena u tom segmentu potrošnje iznosi oko tri posto, gotovo dvostruko više od opće stope inflacije u zemlji.

Pad proizvodnje kukuruza

Analitičari su kao razlog za takav razvoj događaja naveli prestanak rata cijenama, koji je posljednjih godina bio vođen na njemačkom tržištu koji je znatno izgubio na intenzitetu.

Dok su ranije velike diskontne akcije i popusti bili pravi događaji, koji su se reklamirali u velikom stilu, danas je tu vrstu marketinga gotovo nemoguće pronaći. Smanjenja cijena koja sada još tu i tamo bilježe postala su prava rijetkost. S druge strane sve češće se bilježe slučajevi povećanja cijena prehrambenih proizvoda, tvrde njemački analitičari. I najnovije analize Eurostata pokazuju da u ožujku ove godine sve grupe hrane članica EU bilježe rast cijena za dva indeksna poena dok je u Hrvatskoj taj porast manji i iznosio je 1,2 indeksna poena.

Grupa mesa i mesnih proizvoda bilježi u Hrvatskoj rast cijena od 1,8 indeksnih poena dok je taj rast kod svih članica veći i iznosi 2,2 indeksna poena. Grupa mlijeka i mliječnih proizvoda kod EU članica u ožujku bilježi rast maloprodajnih cijena za 4,8 indeksnih poena dok je u Hrvatskoj taj rast značajno manji i iznosio je 0,5 indeksnih poena.

Tržne cijene maslaca u prvom tromjesečju ove godine u EU su bile veće za 10,3%. Na blagi rast cijena ukazuje i FAO indeks cijena. FAO indeks cijena košarice osnovnih prehrambenih proizvoda bio je u travnju gotovo nepromijenjen u odnosu na prethodni mjesec i iznosio je u prosjeku 173,5 bodova, no u odnosu na isti prošlogodišnji mjesec viši je za 2,7 posto.

Najviše je u travnju porastao indeks koji mjeri kretanja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda, za 3,4 posto u odnosu na ožujak, zrcaleći snažnu potražnju za svim mliječnim proizvodima i izmjenu procjena izvoznih kapaciteta na Novom Zelandu nakon neočekivano velikog pada proizvodnje mlijeka. Indeks cijena žitarica također je značajnije uvećan, za 1,7 posto u odnosu na ožujak, poduprt višim cijenama pšenice zbog rizika povezanih s vremenom koji bi mogli utjecati na urod u SAD-u. Paralelno je smanjena proizvodnja kukuruza u Argentini zbog suše i manjih zasijanih površina u SAD-u podigla cijene te žitarice. U odnosu na prošlogodišnji travanj cijene žitarica više su 15,4 posto.

U Hrvatskoj rast cijena 1%

Nedavno objavljeni podaci Državnog zavoda za statistiku pokazali su kako je u prva tri mjeseca ove godine u odnosu na isto razdoblje lani, cijena hrane u Hrvatskoj također bila veća za oko 1 posto. Rasle su cijene kod gotovo svih kategorija pri čemu najviše kod ulja i masti čak 9 posto, a veći rast cijena bio je i kod voća 5,3 posto. Za 3,2 posto su bile veće cijene kave, čajeva i kakao, dok su cijene mlijeka, sira i jaja povećane 2,4 posto. Pad cijena izraženiji je bio kod povrća – 8,6 posto, šećera i slatkiša 1,6 posto. Iako se u Hrvatskoj još uvijek ne može govoriti o dugoročnom trendu, pojedini analitičari vjeruju kako bi rast gospodarske aktivnosti i zarada mogao utjecati na veće cijene hrane. Ističu kako se nešto slično počelo događati od 2005. godine, kada je u jednom trenutku došlo do ogromnih poremećaja na svjetskom tržištu hrane, i galopirajućeg rasta cijena hrane, sve do gospodarske krize 2008. godine.

Pojedini analitičari ističu kako je primjerice u odnosu na 2005. u ožujku ove godine grupa mesa i mesnih proizvoda članica EU imala indeks rasta od 125,6 dok je indeks kod mliječnih proizvoda i jaja u ožujku bio 130. Istovremeno globalni FAO indeks za meso u odnosu na prosječnu razinu globalnih cijena 2002. do 2004. iznosi 170, a za mliječne proizvode 197.

Idućih mjeseci bit će vidljivije jesu li ovo samo privremeni indikatori ili smo ponovo ušli u ciklus visokih cijena hrane. Razloga za rast cijena ima više, a među njima valja uzeti u obzir da je potražnja sa svjetskog tržišta sve veća jer brzorastuće države poput Kine, Indije, i drugih mnogoljudnih zemalja, povećavaju standard što bitno utječe na potražnju. Kada Kinezi povećaju potrošnju mesa po stanovniku za pola kilograma, to stvara potrebu za ogromnim uvozom i njihov je tržište u stanju apsorbirati sve viškove s EU tržišta.

EU previše komplicira

S druge strane, EU se zapetljala u svoju Zajedničku poljoprivrednu politiku koja je postala previše komplicirana i usmjerena na ekologiju, a sve manje na proizvodnju, što bitno utječe na proizvodni kapacitet. Je li i to razlog što se na tržištu događaju najave novih trendova, negativnih za nas potrošače, a pozitivnih za proizvodnju i trgovinu? Hrvatska je u još težoj poziciji jer gotovo 50 posto svojih potreba za hranom uvozi.

O tome stalno pišemo, pa se valjamo zapitati što ako opet dođe do konjunkture cijena. Mogu li to biti povoljne okolnosti i dobra prilika za zaradu? Neki će reći da je to nova šansa za naše poljoprivrednike, no pitanje je kako će to utjecati na krhki životni standard 
građana.