Jedna od definicija tržišta u usponu obilježava ih kao gospodarstva u kojima su politički rizici veći, a vjerodostojnost politike niža nego u razvijenim gospodarstvima.

Nakon financijske krize, kada su tržišta u usponu nastavila bilježili snažan uspon ova se definicija činila zastarjelom, no sada, uz najnovija previranja u gospodarstvima u usponu koja je bar djelomično potaknula slabija vjerodostojnost ekonomske politike i rastuća politička nesigurnost, doima se važnijom no ikada.Uzmimo za primjer takozvanih pet krhkih: Indiju, Indoneziju, Tursku, Brazil i Južnu Afriku. Svima njima zajedničke su ne samo ekonomske već i političke slabosti (fiskalni i deficit po tekućem računu, usporavanje rasta i jačanje inflacije, spore strukturalne reforme), kao i predsjednički ili parlamentarni izbori koji im predstoje u ovoj godini.

Mnoga druga gospodarstva u usponu poput Ukrajine, Argentine, Venezuele, Rusije, Mađarske, Tajlanda i Nigerije također su suočene sa znatnim političkim i/ili društvenim nesigurnostima te građanskim neredima. Navedeni popis ne uključuje prijeteće nestabilan Bliski istok, gdje se Arapsko proljeće u Libiji i Egiptu pretvorilo u zimu tinjajućeg nezadovoljstva, dok u Siriju bjesni, a u Jemenu počinje građanski rat, uz Irak, Iran, Afganistan i Pakistan koji zajedno tvore iznimno lako zapaljiv luk. Na popisu nisu ni azijski geopolitički rizici koji proizlaze iz teritorijalnih sporova između Kine i brojnih susjeda, kao što su Japan, Filipini, Južna Koreja i Vijetnam.

Ekonomski nacionalizam 
Prema pozitivnoj priči o tržištima u usponu, industrijalizacija, urbanizacija, rast dohotka po glavi stanovnika i uspon potrošačkog srednjeg sloja trebali su potaknuti dugoročnu gospodarsku i društveno-političku stabilnost. Međutim u mnogim zemljama koje odnedavno razdiru politički nemiri (Brazil, Čile, Turska, Indija, Venezuela, Argentina, Rusija, Ukrajina i Tajland) na barikadama stoje upravo pripadnici urbanog srednjeg sloja. Isto tako, studenti i pripadnici srednjeg sloja iz gradova bili su predvodnici Arapskog proljeća prije nego što su izgubili bitku za vlast s islamističkim snagama. To nije nikakvo iznenađenje: u brojnim državama radnički sloj i poljoprivrednici imali su najviše koristi od rasta dohotka po glavi stanovnika i jačanju društvene sigurnosne mreže, dok je srednji sloj najjače osjetio rast inflacije, pogoršanje javnih uslužnih tijela, korupciju i uplitanje vlade. A sada je taj srednji sloj glasniji i bolje politički organiziran nego u prošlosti, velikim dijelom i zato što mu društveni mediji omogućuju bržu mobilizaciju. Nisu svi nedavni politički nemiri neželjeni. Naime, mnogi od njih doprinijet će uspostavi boljeg načina upravljanja državom i snažniju posvećenost gospodarskim mjerama usmjerenima na rast.

Od "5 krhkih", promjena vlasti najizglednija je u Indiji i Indoneziji. No nesigurnosti se gomilaju. U Indoneziji je tako u usponu ekonomski nacionalizam, što pretpostavlja rizik da će gospodarske mjere krenuti putem usmjerenim prema unutra. U Indiji će Narenda Modi, kandidat za premijera oporbene stranke Bharatiya Janata, dođe li na vlast, možda uspjeti na državnoj razini provesti mjere okrenute rastu koje je uspješno proveo u svojoj državi Gujarat.Za razliku od njih, u Južnoj Africi, Turskoj i Brazilu smjena vlasti nije izgledna. No trenutni čelnici bi mogli, naravno budu li reizabrani, promijeniti politički smjer. Južnoafrički predsjednik Jacob Zuma za potpredsjedničkog kandidata odabrao je poslovnog tajkuna pa bi se mogao okrenuti tržišno usmjerenim reformama. Turski pak premijer Recep Tayyip Erdogan ne uspijeva ostvariti svoj san o predsjedničkoj republici pa će morati slijediti svoje suparnike, uključujući i veliki prosvjedni pokret, prema sekularnom centru. A brazilska predsjednica Dilma Rousseff vjerojatno će prigrliti stabilnije makroekonomske mjere i ubrzati strukturalne reforme, jedna od kojih je i privatizacija. 

Slabost Madura
Čak i u krajnje krhkim i rizičnim slučajevima, kao što su Argentina, Venezuela i Ukrajina, politički i gospodarski uvjeti toliko su se pogoršali da se stanje nakon ovoga može samo poboljšavati, naravno ne dođe li do raspada države. Argentinska predsjednica Cristina Fernandez je na odlasku, a bilo koji od njezinih potencijalnih nasljednika bit će umjereniji. U Venezueli predsjednik Nicolas Maduro je slab državnik kojega će u konačnici zbaciti centristička oporba. A Ukrajina, koja se konačno riješila kleptokratskog nasilnika, mogla bi se stabilizirati pod paskom zapadnjačkog programa gospodarskog oživljavanja, pod uvjetom da izbjegne građanski rat. Što se tiče Bliskog istoka, rizici su i dalje brojni, a neujednačeni put gospodarske i političke tranzicije vjerojatno će potrajati preko deset godina.

Dakle, u većini slučajeva ima razloga za nadu da će izborne smjene i politički nemiri rezultirati vodstvom umjerenih vlada čija će posvećenost tržišno okrenutim mjerama stabilno usmjeriti njihove privrede na pravi put.Naravno, rizike ne smijemo zanemariti. Gospodarstva u usponu danas su ranjivija i prevrtljivija nego u bliskoj prošlosti. Strukturalne reforme podrazumijevaju potrebu za otplatom kratkoročnih troškova radi ostvarenja dugoročnijih koristi. Državni kapitalizam poput onoga u Kini uživa snažnu potporu među čelnicima u Rusiji, Venezueli i Argentini, pa čak i Brazilu, Indiji i Južnoj Africi. Nacionalizam u pogledu resursa je u usponu, baš kao i smanjenje podrške za slobodnu trgovinu i izravna strana ulaganja. Tako bi rast prihoda i prihodovna nejednakost na mnogim tržištima u usponu mogli na kraju dovesti do društvene i političke nesnošljivosti prema liberalizaciji i globalizaciji.

Ograničavanje oligopola 
Stoga gospodarski rast na tržištima u usponu mora biti kohezivan i ublažiti nejednakosti. Premda su tržišno usmjerene reforme nužne, vlade imaju ključnu ulogu u osiguravanju društvene sigurnosne mreže za siromašne, održavanju javnih usluga visoke kvalitete, ulaganju u obrazovanje, obuku, zdravstvo, infrastrukturu i inovacije, provođenju mjera vezanih uz konkurentnost koje ograničavaju moć privrednih i financijskih oligopola te jamstvu istinski ravnopravnih prilika za sve.

© Project Syndicate, 2014.