Sada je već sasvim sigurno da trenutna Vlada predvođena premijerkom Jadrankom Kosor nije dorasla ni zadatku ni trenutku. Ono što bi se u boljim danima nazivalo spinom, danas sliči na jeftino puštanje balona.

Malo o braniteljima, malo o porezu na nekretnine, malo o božićnicama i regresima. Dok se istovremeno naručuju preskupi upaljači za MORH, gradi most preko Korane i plaćaju proslave koje nikada neće biti održane. U vrijeme kada su sve glasnija upozorenja kako je gospodarstvo pred kolapsom, a građani skoro pa na rubu gladi, premijerki je najvažniji zadatak oštro i odlučno odgovoriti Severini Vučković. I da se ne događa baš nama bilo bi smiješno, ovako je, naravno, tragično. Tragično je u čijim rukama se država našla baš u trenutku kada joj treba netko sposoban, a za par dana možda i netko s nadnaravnim sposobnostima. Ali još je tragičnije što se ni druge strane političke barikade ne nazire netko spreman, željan ili nedaj Bože sposoban učiniti što treba. A treba protresti proračun još jednom, prestati se baviti nekakvim sitnim općinama koje zapošljavaju troje ili četvero ljudi i učiniti prave uštede u velikoj količini birokracije koja se namnožila i sakrila u razne odbore, urede, podurede, savjete i agencije. A tamo u debeloj hladovini, uz veliki osjećaj sigurnosti ne rade ništa. Štite ih i sindikati državnih službenika koji u svojoj borbi uvijek ističu primjere onih koji rade, a prikrivaju istinu o debelom višku onih koji prevrću papire u tri kopije opravdavajući svoje postojanje jedino svojom potrebom da negdje budu zaposleni. I naravno da treba napraviti preustroj lokalne uprave, da je toliko općina previše, ali istovremeno nitko se ne pita što je državnim agencijama i državnim tvrtkama i koliko tamo ima viška. Jer ako ZET ima viška zaposlenih i opterećuje gradski proračun Zagreba, onda svakako HŽ opterećuje državni proračun. Pitanje. Tko je veći problem i gdje prvo rezati? Jadranka Kosor, najvjerovatnije, bi odgovorila ZET. Zašto? Preuzimanjem Vlade bez čvrstog zaleđa čak i među svojim ministrima, a kamoli u stranci, može se jedino obrušiti na lokalnu upravu koja njezinim “nadređenima” nije toliko zanimljiva. Jer “barba Luka” je ipak više zapošljavao u HŽ-u a u ZET nije doveo nikoga. I tako se priča širi kroz niz primjera u kojima politika i podobni pokušavaju opravdati svoje postojanje, a i svoje poteze, a pokušaji postaju toliko providni da ih čak i pjevači vide. Međutim, puno je opasnije što sudjelovanje u farsi kojoj bi pravi naziv trebao biti “Kako što dulje vladati” prihvaćaju i oni kojima u toj glumačkoj postavi nije mjesto. Politička oporba i sindikati.