Europska industrija prva je u svijetu, a 2014. imala je u svjetskoj trgovini robom i uslugama veći udio od SAD-a, Kine ili Japana. Europska industrija osigurava 50 milijuna izravnih radnih mjesta, što znači da zapošljava 20% europske radne snage. Europski građani stoga se pitaju što europski političari poduzimaju kako bi je zaštitili i osigurali njezin razvoj.

Političke krize u Europi i inozemstvu izazov su za europsko gospodarstvo. Prvi put nakon nekoliko desetljeća na zapadnoj se hemisferi dovodi u pitanje postojanje međunarodne slobodne trgovine utemeljene na pravilima.  Općenito govoreći, manje privilegirana svjetska gospodarstva imala su od globalizacije velike koristi. Stotine milijuna ljudi izvuklo se iz siromaštva, a otvoreni su i milijuni radnih mjesta za Europljane.  Međutim, globalizacija je donijela i poremećaje jer su koristi od nje bile neravnomjerno raspoređene, a to je dovelo do nesigurnosti i stvaranja dojma da se radi o nepravdi. To je stvorilo plodno tlo za populistička rješenja koja su naizgled jednostavna, a temelje se na protekcionizmu nacionalnih industrija i njihovu subvencioniranju. Iako se to naizgled čini primamljivo, za većinu bi to bilo pogubno. Takvim mjerama ne može se zaštiti europska budućnost i to bi bio put prema gospodarskom krahu Europe.

Rješenja za kratke staze
Slijedom toga potrebno se pozabaviti opravdanim brigama onih koji su se uslijed globalizacije našli u problemima. Očito je da se više ne smije oklijevati u zaštiti europskih radnih mjesta, a mora se osigurati i da se konkurencija pridržava pravila. Europa mora biti spremna za uvođenje antidampinških mjera protiv nepoštenih trgovačkih praksi kadgod su one potrebne. Mora se nastaviti s pružanjem potpora javnom i privatnom ulaganju u istraživanja i čiste tehnologije.  

Globalizacija se mora uvrstiti u širi paket politika, uključujući fiskalnu, obrazovnu i socijalnu, a u svrhu olakšavanja prilagodbe. Pritom se mora pružiti potpora onim regijama i skupinama koje su na gubitku zbog tehnoloških promjena i međunarodnog tržišnog natjecanja. Europa i dalje mora biti odlučna kad je to potrebno, ali bez zagovaranja politike da se mora "kupovati samo europsko". Zatvaranje vrata stranoj konkurenciji tek je brzo populističko rješenje koje može funkcionirati samo na kratke staze. Dugoročno, takva politika bi isključila europsku industriju iz globalnih lanaca vrijednosti i najnovijeg tehnološkog razvoja. Jer čemu razvijati bolji proizvod ako se jednostavno može obustaviti tržišno natjecanje? Čemu ulagati u novu tehnologiju i vještine ljudi ako se može živjeti od poreznih subvencija i carina? 

Odredište za talente
Europa će i dalje biti otvorena za poslovanje. EU koji je otvoren prema svijetu može i mora postati omiljeno odredište za svjetske talente, ulaganja i poduzeća. Više od polovine poduzeća u EU-u već je dio globalnih lanaca vrijednosti te se gotovo 16% europskih vrhunskih proizvoda izvozi po cijelome svijetu. Argumenti za otvoreno gospodarstvo i dalje su itekako jaki. Stoga, umjesto da zatvara vrata stranim konkurentima, Europa mora pomoći svojim poduzećima da budu bolja od konkurencije.

Mora se iskoristiti ono u čemu je europska industrija snažna, a to je velika baza talenata, obrazovana radna snaga, tradicija inovacije te, prije svega, 500 milijuna ljudi na jedinstvenom tržištu sa zajedničkim pravilima. U tu svrhu potrebno je uložiti nove napore u modernizaciju: treba prihvatiti tehnološke promjene, integrirati proizvode i usluge, razviti energetsku učinkovitost kako bi se uštedio novac i kako bismo manje ovisili o uvozu energije. Europa mora ulagati u svoje građane jer kad se govori o industriji, misli se na ljude: fizičke radnike i službenike, zaposlenike u proizvodnim pogonima, inženjerskim uredima i na prodajnim mjestima. Njima se moraju osigurati potrebne vještine, a nužno je i podržati one koji prihvate izazov otvaranja poduzeća ili unapređivanja postojećeg.  

Međutim, ako se zatvaranje tvornice ne može izbjeći, nije dovoljno prekvalificirati radnu snagu. Ljudima je potreban novi posao, a mnogi od njih ne žele se preseliti.  Stare industrijske lokacije mogu se preobličiti, ne samo kako bi se sagradili skupi stanovi s lijepim pogledom, nego i kako bi se otvorila nova radna mjesta za lokalne radnike. Regije moraju učiti jedne od drugih. Duisburg je odličan primjer: nekoć je bio središte proizvodnje ugljena i čelika, a danas su u staroj industrijskoj zoni proizvodna i logistička središta.

Preobrazba industrije
Ulaganjem EU-a, konkretno Planom ulaganja za Europu, nastoji se poduprijeti preobrazba u modernu, čistu i uspješnu industriju. Za regiju Nord-Pas-de-Calais osigurana su financijska sredstva kako bi se olakšao njezin prijelaz na gospodarstvo s niskim udjelom ugljika. Poljskim veletrgovcima čelikom osigurana je pomoć za uvođenje novih usluga i otvaranja novih radna mjesta. Pružena je potpora i za izgradnju novog postrojenja za preradu biomase u Finskoj te za prvo europsko postrojenje za recikliranje i pretaljivanje otpadnog titanija. Neovisno o tome je li riječ o 3D tisku, plastici za pakiranje dobivenoj od bioloških sirovina ili novim sustavima za smanjenje potrošnje vode u kemijskoj industriji, EU će nastaviti financirati inovativna istraživanja u području industrije te ulagati u njih. Pred industrijom je pregršt mogućnosti, baš kao i pred EU-om u cjelini. U tu svrhu bit će potrebna domaća i strana ulaganja. Stoga je ključ napretka u otvorenosti, a ne u protekcionizmu. 

Suautor članka Jyrki Katainen potpredsjednik je Europske komisije