Čak površno "čeprkanje" po portalima nas iznenadi s novostima iz hrvatske poduzetničke sfere. Veselje je još veće kada otkrijemo da se mladi rado upuštaju u proizvodnje koje baš i nisu "domaće", ali i kada shvatimo da je potrebno što više dobrih primjera "dovući" u akademske prostore. Najviše zbog studenata koji rado propitkuju svoje sutra.

Nedavno je na Agronomskom fakultetu održana 3. studentska konferencija pod nazivom "The Gin Is IN", a "krive" su studentice druge godine diplomskog studija Agrobiznis i ruralni razvitak – Lea Brkić, Martina Atelj i Kristina Deronja i sve uz vodstvo dr.sc. Marine Tomić Maksan. I, naravno pod pokroviteljstvom Hrvatskog agroekonomskog društva. Izlaganja doc.dr.sc. Marina Mihaljević Žulj, Hrvoja Lindića, Marijane i Maria Bošnjaka, Tomislava Anadolca te Filipa Presečkoga bili su dobar uvod u raspravu mnoštva koji su nazočili konferenciji.

Stalno raste konzumacija
Potrošnja alkoholnih pića u Hrvatskoj nema veliku kolebljivost te se jedino vremenom povećava njegova kakvoća, ali i ono što je još bitnije, povećava se kultura konzumacije. Potrošači gina su najčešće mlađa populacija koja ga konzumira u kombinaciji s drugim pićima. U kontroliranim količinama, zbog sirovina koji se koriste, gin ima i dobra, neškodljiva, svojstva po zdravlje korisnika. 

U Hrvatskoj se bilježi rastući trend konzumacije gina, a na tržištu je sve prisutnija domaća proizvodnja craft gina. Gin je posljednjih nekoliko godina nezaobilazno piće u ponudi svakog lokala ili restorana koji imalo drži do svog imidža.  Hrvatska uvozi gina u vrijednosti oko 2 milijuna eura. Najviše se uvozi iz Njemačke, zatim Velike Britanije, Slovenije, Španjolske, Nizozemske, te čak i iz Gvajane. Hrvatska također i izvozi gin, ali se radi o malim količinama i vrijednosti oko 200 tisuća eura.

Najviše izvozimo u susjedne države kao što su BiH, Srbija, Makedonija, ali i u Austriju i skandinavske države. Ukupna vrijednost gina je i veća jer se dio kupuje izravno, a zbog članstva u EU, hrvatski građani mogu i veće količine kupiti na svojim putovanjima. Gin je svestrano piće, važan sastojak mnogih poznatih koktela, piće koje možete piti s kockom leda ili ga pomiješati npr. s tonikom za savršeni Gin&Tonic. Osim toga, malo ljudi zna da je kvalitetan i znalački proizveden gin lišen apsolutno svih loših alkohola od kojih vas "dan poslije" može boljeti glava. 

Dugo podcijenjeno piće
Gin nije izvorno proizvod ovih prostora i prvi gin je proizveden u 17. stoljeću u Leidenu, Nizozemska. Zanimljivost je da se tada pripravak koristio u medicinske svrhe i to kao lijek za bolesti bubrega. Nakon toga se širi i u 18. stoljeću postiže veliku popularnost u Engleskoj zbog uvođenja Gin Acta 1736. tj. uvođenja maloprodajnog poreza na gin i godišnjih dozvola za proizvođače. Razlog je bio sve više pritužbi da gin potiče sve ono loše u društvu, pa i kriminal, ali se ubrzo uviđa zabluda i zakon se ukida.   

Tijekom povijesti gin je uglavnom bio podcijenjen i smatran pićem siromašnih, a popularan postaje tek u '20-im godinama prošlog stoljeća kada se širi potrošnja u kombinaciji s tonikom i limunom. Baza za proizvodnju gina su žitni destilati aromatizirani borovicom, a minimalna alkoholna jakost gina je 37,5% vol. Dodaju se i drugi biljni dodaci kao što su bobice smreke, sjemenske korijandera, kora limuna i naranče, korijen irisa… a mogu i drugi biljni dodaci. 

Žele biti različiti
Dobri poznavatelji kažu da je za svaki proizvodni uspjeh potrebno samo tri stvari i to proizvod, priča i pakiranje (vizualni identitet). Mali proizvođači žele proizvoditi razlikovne ginove u odnosu na uvozne. Zbog toga oni svoju proizvodnju temelje na sastojcima samo s područja Hrvatske, a u to nerijetko uključuju i obiteljska poljoprivredna gospodarstva i berače samoniklog bilja. Vrlo prikladnim i često korištenim pokazale su se npr. borovice i anđelike iz Like, naranče iz Opuzena, list masline s Biokova, lavanda s Hvara, kadulja s Velebita.

Ali tu je i mnoštvo drugog bilja. Kombinacija strasti i očite potražnje rezultirala je i proizvodnjom nekoliko domaćih craft ginova što su poduzetni osjetili kao priliku te pokrenuli mini destilerije. I tako danas na hrvatskom tržištu svoj dio "gin kolača" traže proizvodi nekoliko destilerija od koji su poznatije Destilerija Duh u boci, Destilerija Aura, Vinarija i destilerija Rossi, Luftbremzer Gin Distillery, Butterfly Effect Distillery, OPG Bošnjak Ivan, MDM Perković.  A tko zna, možda se u međuvremenu pojavila još neka.

Veliki problem manjim proizvođačima je komunikacija s potrošačima te oni koriste sve moguće načine da pronađu svoga kupca odnosno da nekoga uvjere u ispravnost odluke da je "baš to pravi gin". Promocija malih proizvođača je moguća izravno i to kroz neka događanja ili na mjestu potrošnje (maloprodaja, barovi, restorani, hoteli, klubovi), ali i posredno kroz medije i, u novije doba, korištenjem društvenih mreža. Ipak, ističu svi, najbolja je komunikacija od osobe do osobe, odnosno preporuka zadovoljnih korisnika, čije mišljenje uvažavaju potencijalni novi korisnici.

Na kraju je posebno naglašeno slušačima – studentima, da ne zaborave da se gin kao i drugi alkohol treba konzumirati odgovorno te kada se pije, neka vozi netko drugi! Gin je prilika za mnoge, ali neka bude prilika proizvođačima i pametnim potrošačima, a manje prigoda za crne vijesti.