Kod određenih konzultantskih usluga je uobičajeno da postoji paušalni ugovor o pružanju takvih usluga. Takvi ugovori se često sklapaju s odvjetnicima, poreznim i financijskim savjetnicima ili drugim konzultantima. U dosadašnjoj praksi hrvatska Porezna uprava je često osporavala pretporez po paušalnim ugovorima pod tvrdnjom da usluga nije obavljena.

Takvu praksu je imala i bugarska porezna uprava o čemu se očitavao i Europski sud pravde (ESP) u slučaju C-463/14. ALIC je društvo koje se bavi poljoprivrednom djelatnošću, a sklopilo je ugovor o pretplati "paušalni ugovor" za usluge savjetovanja na području poslovnih financija, poslovnog razvoja, pravnog savjetovanja i na području informatičke sigurnosti.

Zaštita interesa
Pružatelji su se između ostalog obvezali svaki radni dan od 9 do 18 sati biti na raspolaganju ALIC?u za savjetovanje, sastanke i ispunjenje obveza na koje su se obvezali. i u slučaju potrebe, izvan radnog vremena, uključujući nedjelju i praznike. Također, bili su dužni pribavljati i razmjenjivati dokumente i potrebne informacije između stranaka kako bi se osigurala najšira i najučinkovitija moguća zaštita interesa ALIC?a. Osim navedenog, pružatelji su izjavili da nisu sklopili slične ugovore s trećim stranama koje imaju interese suprotne onima ALIC?a i/ili su u tržišnom natjecanju s njime kao i to da neće sklapati takve ugovore. Što se tiče načina obavljanja tih usluga, izvršitelji su izjavili da stranke nisu predvidjele formalno bilježenje, putem dokumenata, naručivanja i isporuke navedenih usluga. 

Poreznicima sporni dokazi
Zadaci i tekući problemi razmatrani su na sastancima, telefonom ili putem elektroničke pošte. ALIC se za navedeno obvezao plaćati naknadu, a odbio je PDV naznačen u računima koje su mu izdali naručitelji. Tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da su pružatelji raspolagali osobljem koje je bilo dovoljno kvalificirano za obavljanje ugovorenih usluga. Međutim, Porezna uprava smatrala je da nisu podneseni nikakvi dokazi u vezi s vrstom, količinom i naravi stvarno pruženih usluga, a osobito nijedan dokument iz prve ruke o broju obavljenih sati, niti informacije o načinu određivanja cijene tih usluga. Na ime toga je osporila pretporez po ulaznim računima.

U svojoj presudi ESP ističe da je ključno utvrditi predstavlja li paušalna naknada isplaćena u okviru paušalnog ugovora protučinidbu za isporuku ugovorenih usluga uključujući i obvezu biti stalno na raspolaganju naručitelju i suzdržavati se od sklapanja ugovora s njegovim konkurentima, te postoji li izravna povezanost između obavljenih usluga i primljene naknade.

Zaključuje da stalna dostupnost pružatelja da u slučaju potrebe pruži usluge koje zahtijeva naručitelj predstavlja bitnu karakteristiku predmetnih usluga, a da nije nužno utvrditi da se neka isplata odnosi na individualiziranu i preciznu uslugu koja je zaista obavljena. Dodatno ističe kako okolnost da usluge nisu ni unaprijed definirane ni individualizirane te da se naknada za njih isplaćuje u obliku paušala nije takve naravi da može utjecati na izravnu povezanost koja postoji između obavljenih usluga i primljene naknade. U konačnici, sud donosi zaključak da u predmetnom slučaju postoji isporuka kod ugovora o pretplati u okviru kojih se pružatelj stavio na raspolaganje naručitelju za vrijeme trajanja ugovora. U praksi Porezna uprava često osporava troškove i pretporez kod ugovora o paušalom savjetovanju na ime toga da ne postoje dokazi o tome da je usluga pružena od strane konzultanta, a pritom zanemarujući prirodu takvog odnosa.

Raspoloživost konzultanta
Naime, kako je i Europski sud pravde istakao, sama raspoloživost konzultanata je bitan element usluge kao i činjenica da naručitelj nije zatražio neku specifičnu i preciznu uslugu za koju je moguće priložiti opipljivi konkretni dokaz izvršenja. Ipak, još jednom je vidljivo kako je proces sklapanja ugovora o suradnji jako bitan u kasnijem tumačenju poreznog tretmana pa porezni obveznici moraju biti oprezni kod sklapanja ugovora o suradnji na način da istaknu raspoloživost konzultanata kao bitan dio njegovih obveza.