Kao mladi poljoprivrednik s visokom stručnom spremom ovim putem htio bih ukazati na nezakonitost i nepravedno postupanje koje sam, na žalost, doživio od Ministarstva poljoprivrede, odnosno njihovog Povjerenstva za rješavanje prigovora.

Vlasnik sam OPG-a kojim nastavljam tradiciju vinogradarstva i vinarstva na posjedu koji je generacijama u mojoj obitelji. Živim i radim u Međimurju i trenutačno obrađujem nešto više od jednog hektara vinograda, a o vlastitom trošku sadim još 1,2 ha na proljeće, te uzimam u najam još 3 ha. 

Nezakonita odluka
Po struci sam diplomirani inženjer agronomije smjera voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo, imam 33 godine, i redovito dobivam nagrade za kvalitetna i vrhunska vina. Javio sam se na Natječaj za provedbu podmjere 4.1. "Potpora za ulaganja u poljoprivredna gospodarstva" – provedba tipa operacije 4.1.1. "Restrukturiranje, modernizacija i povećanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava" na kojom je moja prijava prvotno pozitivno ocijenjena, da bi nakon revizije bila odbijena. 

Obzirom na to da zbog nedovoljno jasnih uputa moja prijava nije bila kompletna (jer sam paušalni obveznik poreza na dohodak, ne vodim poslovne knjige, pa tako nisam ni mogao dostaviti neke tražene obrasce), podnio sam prigovor na Odluku o rezultatu administrativne kontrole.  I ovdje priča postaje zanimljiva. Povjerenstvo za rješavanje prigovora iz programa ruralnog razvoja odbacuje moj prigovor 9. srpnja 2018. 

Prigovor je odbačen iz sljedećeg razloga: "Uvidom u prigovor Povjerenstvo je utvrdilo da prigovor nije potpisan te se takav prigovor u skladu s člankom 23. stavkom 8. Natječaja ne može uzeti u razmatranje." Naravno, kako bi apsurd ove odluke bio veći posljednja rečenica glasi: "U skladu s člankom 38. Stavkom 14. Pravilnika ova Odluka je izvršna te na nju nije moguće uložiti prigovor."

Dakle, ova odluka ne samo što je apsurdna ona je, prema mom mišljenju i nezakonita. I budući da mi je uskraćeno pravo na prigovor jedini put za odgovor je obraćanje čovjeku koji je zadužen za zakonito funkcioniranje ministarstva, a to je minister poljoprivrede Tomislav Tolušić, kojem sam se dopisom i mailom obratio, ali nikakav odgovora nisam dobio. Prigovor sam podnio putem portala za koji mi je Ministarstvo dodijelilo korisničko ime i lozinku za ulazak, te me tako jedinstveno identificiralo elektroničkim putem.

Obzirom da je odluka o odbijanju prigovora dostavljena na moju adresu koja je i navedena u informacijskom sustavu ministarstva evidentno je da je povjerenstvo vrlo pronicljivo zaključilo da sam ja napisao prigovor, bez obzira je li potpisan olovkom, perom ili na drugi način. Možda elektroničkim potpisom koji se podrazumijeva s obzirom na to da sam identificiran putem portala?  Kad sam već dobio takav odgovor, koji je po mom mišljenju protivan zdravom razumu i vremenu u kojem se daje, ipak u našoj državi imamo i zakone koji takvo postupanje sprječavaju. Naime, ako je Ministarstvo poljoprivrede dio državne uprave RH dužno je postupati po Zakonu o općem upravnom postupku. 

Zadatak službene osobe
Taj zakon člankom 73. propisuje da kada podnesak sadržava nekakav nedostatak koji onemogućuje postupanje po podnesku, odnosno ako je podnesak nerazumljiv ili nepotpun, službena osoba zaključkom će upozoriti na to stranku i odrediti rok u kojem je stranka dužna otkloniti nedostatak, uz upozorenje na pravne posljedice, ako to u određenom roku ne učini.

Ako se nedostaci ne uklone u određenom roku, a po podnesku se ne može postupiti, službena osoba rješenjem će odbaciti podnesak.  Znači, ako je i bilo nedostatka u podnesku ministarstvo me je trebalo upozoriti na to, te bih osobno putovao 240 km do njih kako bih stavio potpis na svoj uradak, i tako ispunio zahtjeve, da bi administracija mogla ući i u sadržaj mog prigovora. 

Pokušaj pokretanja promjena
Iskreno me zanima odgovor ministra Tolušića na ovo što sam naveo jer ga smatram čovjekom koji pokušava pokrenuti promjene kako bi mladi poljoprivrednici našli mjesto u Hrvatskoj. Moja zabluda je bila u tome da sam smatrao kako u 2018. godini poruka poslana elektroničkim putem ne treba potpis tintom i perom. Stoga i kucam na vrata ministra Tolušića za koja je rekao da su uvijek otvorena, ovog puta preko medija kada već dopisom ni mailom nije urodilo plodom.