Posljednjih godina središnje banke kao da se natječu koja će kroz povećanje monetarne mase više izobličiti vlastito financijsko tržište, međutim, jedna od njih je u tome otišla najdalje. Središnja banka Japana (BoJ) se za razliku od ostalih centralnih banka koje u svrhu provođenja ekspanzivne monetarne politike kupuju do sada nezamislive sume državnih i korporativnih obveznica upustila i u otkup japanskih dionica.

Glavni razlog cjelokupnog tiskanja novca (stručno i uljepšano rečeno kvantitativnog otpuštanja) je smanjenje tržišnih kamata kako bi se štednja kompanija i građana prelila u investicije i potrošnju što bi ultimativno dovelo do rasta BDP-a. Međutim, u svojim monetarnim akrobacijama, centralne banke a poglavito BoJ prelaze granicu zbog koje su primarno i razdvojene od izvršne vlasti. 

Zloporaba dopuštenja
Vladari su kroz povijest većinom sami tiskali svoj novac, što je vrlo često dovelo do zloporabe ove ovlasti. Kako bi financirali velike deficite nastale primjerice vođenjem ratova, osobe na vlasti bi se često umjesto nepopularnih dizanja poreza okrenule dodatnom tiskanju novca. Ovim potezom bi se namaknuo manjak u blagajni, a javnost isprva ne bi imala dojam da im netko uzima veći dio dohotka. Snažno povećanje novca u optjecaju (preteča kvantitativnog opuštanja) dugoročno je dovelo do hiperinflacije, raspada monetarnog sustava te konačno bankrota. Kako bi se ovo izbjeglo stvorene su središnje banke koje su odvojene od izvršne vlasti te neovisne u svojim monetarnim ciljevima.

U sklopu ovog odvajanja radi sprječavanja financiranja proračuna centralnim bankama je zabranjeno kupovanje obveznica izravno od države, ali za potrebe provođenje monetarne politike dopušteno im je kupovanje tih istih obveznica na tržištu. Međutim, ovo dopuštenje se u ovom trenutku počelo rabiti (ili bolje rečeno zlorabiti) kao rijetko kada u povijesti suvremenih ekonomija, a najbolji primjer su monetarne operacije BoJ-a. BoJ u ovom trenutku na godišnjoj razini otkupljuje financijskih instrumenata u iznosu od 800 milijardi dolara, od čega se oko 740 milijardi dolara odnosi na državne obveznice a oko 60 milijarda dolara na japanske dionice. Za usporedbu, japanski BDP iznosi oko 5 bilijuna dolara, a ukupan javni dug oko 11 bilijuna dolara od čega se čak 7 bilijuna trguje uz negativnu kamatnu stopu. Ovim tempom BoJ godišnje otkupi oko 7 posto japanskog duga, a u ovom trenutku drže oko 40 posto svih državnih obveznica. 

Vlada financira deficit
Pošto su već postali najveći kreditori japanskog proračuna postaje im sve teže kupiti dovoljne količine obveznice. Podatak da BoJ drži oko 40 posto japanskog duga, što odgovara brojci od skoro 100 posto BDP-a, najbolje upućuje na to kako centralna banka u ovom trenutku masovno financira japanski proračun te upravo radi ono zbog čega su centralne banke izdvojene od izvršne vlasti. Također, BoJ ovim tempom kupovine pokriva oko 90 posto novih izdanja obveznica, čime praktički japanska vlada financira cijeli svoj trenutni deficit. Pošto otkup obveznica ne rezultira rastom ekonomije, u BoJ-u su se za razliku od drugih centralnih banka odlučili i za kupovanje dionica kroz kupovinu indeksnih ETF-ova (investicijski fond koji ulaže u dionice iz određenog indeksa). Trenutnim tempom BoJ planira godišnje kupovati ETF-ove u vrijednosti 60 milijarda dolara, s time da su na zadnjem sastanku izjavili da je moguće povećanje ovog otkupa.

Prema podacima od Bloomberga, BoJ je na početku srpnja već držao 60 posto svih japanskih ETF-ova preko kojih su se u 76 posto kompanija uključenih u dionički indeks Nikkei 225 pozicionirali među 10 najvećih dioničara. U gotovo četvrtinu kompanija iz indeksa ušli su u 5 najvećih dioničara, a u proizvođaču pijana, Yamaha Corp, preko ETF-ova drže 5,9 posto, što ih čini najvećim dioničarom ove kompanije. Ovim tempom će do kraja 2017. godine BoJ postati najveći dioničar četvrtine sastavnica Nikkeia, a ovakav otkup na dioničkom tržištu je praktički masovna nacionalizacija privatnih kompanija. Zašto negativne stope ne rezultiraju rastom jednostavno je objasniti na primjeru štediša. Ako su pojedinci navikli na pozitivne kamatne stope te su na temelju ostvarenog profita isplanirali svoju buduću potrošnju i investicije, tada negativne kamate zbog gubitaka remete ovu računicu te umjesto do inicijalnog plana dovode do dodatne štednje.

Na ovaj način negativne kamate ne moraju utjecati na pokretanje ekonomije nego upravo suprotno, na smanjenje ekonomske aktivnosti. U posljednjih godinu dana BoJ je povećano novčanu masu M1 (kovanice, novčanice i depoziti po viđenju) za oko 10 posto, međutim, za sada se ovo povećanje monetarne mase zadržava na financijskim tržištima te se ne prelijeva u realnu ekonomiju. Japan je najzaduženija zemlja svijeta s dugom koji iznosi vrtoglavih 219 posto BDP-a, a najbolji pokazatelj balona je da su investitori spremni ovakvoj državi posuditi novac na rok od 10 godina i za to zauzvrat prilikom dospijeća zaraditi garantirani gubitak od 0,09 posto. Isto tako, prinos do dospijeća na tridesetogodišnje obveznice iznosi nerealno niskih 0,46 posto. Sve ovo upućuje da je cijela krivulja prinosa japanskih obveznica umjetno proizvedena, odnosno, nije rezultat realnih tržišnih kretanja nego kupovanja jednog dominantnog kupca koji u ovom trenutku raspolaže s praktički neograničenom kupovnom moći.

Inflacija i rast kamata
Budući da centralna banka za vrijeme stagnirajuće ekonomije povećava ponudu novca po stopi od 10 posto, prije ili kasnije će se ovo povećanje monetarne mase realizirati kroz vrlo visoku inflaciju, a kao što sada ne mogu pokrenuti inflaciju, na isti način kad ona krene galopirajućim ritmom neće ju moći zaustaviti. Ako je suditi prema povijesnim situacijama, visoka inflacija dovodi do rasta kamata na obveznice što za vrijeme vrtoglavo visokog deficita dovodi do dva scenarija.  Prvi je klasičan default, odnosno, neisplata kupona i glavnice što vodi rasprodaji obveznica i ostale financijske imovine te raspada financijskog sustava.

U drugom scenarij centralna banka nastavlja štampati novac te izravno financirati proračun čime se nastavljaju isplaćivati obveznički kuponi i glavnice, međutim, ovo vodi u daljnju hiperinflaciju te opet u pad financijskog sustava.  Iz ove situacije kako god okrenemo krajnji rezultat je poprilično sličan, a povijest nas upućuje da bi potezi koje vuče BoJ prije mogli rezultirati monetarnim harakirijem nego ozdravljenjem.