Domaći političari počeli su se interesirati za poreze koje Hrvatskoj plaćaju velike tehnološke kompanije. U tome ne diskriminiraju.

Zanimaju ih porezi koje bi mogli ubrati od svih, počevši od Applea i Amazona, preko Googlea i Facebooka pa sve do AliExpressa i Spotifyja. Jasnog okvira za raspravu na tu temu zasad nema. Fokus je trenutačno na samo jednom motivu, a to je deblji proračun. Nije mi zasad jasno ni kako će točno provesti taj plan. No, jedna stvar je sigurna. Počeli su se raspitivati o toj temi. Iz hrvatske perspektive ta je tema vrlo kontroverzna.

Ne stoga što itko dvoji treba li se porez plaćati već stoga što u digitalnom svijetu nema puno razlike između američke, švedske, kineske ili pak hrvatske tvrtke. Štoviše, mnoge hrvatske tehnološke tvrtke, odnosno tvrtke kojima su vlasnici građani Hrvatske imaju sjedište izvan Hrvatske što znači da bi jedna ovakva inicijativa mogla izravno zakačiti i njih. Nije to jedina kontroverzna stvar. Naime, oporezivanje digitalnih kompanija posebno bi moglo pogoditi hrvatske startupe, koji su zbog brojnih razloga prisiljeni sjedišta držati izvan Hrvatske. Domaći političari se jednostavno ne bave tim pitanjima pa hrvatski startupi još uvijek nemaju alternativu.

Kada država plaća manje
Ideja pak da se oporezuju tehnološke kompanije dodatno je kontroverzna zbog ponašanja same države. Konkretno, Ministarstvo financija, valjda svjesno poreznog okruženja u Hrvatskoj, jednom prilikom kad se za njegove potrebe nabavljalo preko javnog natječaja jedan superkompjuter, on je kupljen izravno izvana, iako se za drugi segment tog natječaja tražilo isporučitelje iz Hrvatske. 

Drugim riječima, pod motom da "plate manje" ishodište hrvatske porezne moći nije išlo za tim da na takvom jednom primjeru pojednostavni uvozne procedure za sve u Hrvatskoj, konzistentno primjeni porezna pravila i dosljednost koju bi mogli baštiniti svi u Hrvatskoj, čak i ako treba inzistirati na tome da se potpiše neki novi međunarodni ugovor ili primjerice postaviti neke nove, više standarde u javnim natječajima, nego je išlo lakšim putem. Uglavnom, nije bilo dosljedno kod uvoza superračunala kao što je primjerice dosljedno u oporezivanju i administraciji kad dođe do uvoza novih i polovnih automobila u Hrvatsku.

Planovi i blokade
Ali bez obzira koliko politička inicijativa s oporezivanjem digitalnih kompanija u Hrvatskoj bila kontroverzna i na koliko problema naletjela, sigurno je da nije nikla iz zraka. Dio je širih EU kretanja. Google je nedavno objavio da su lani u Velikoj Britaniji njegovi zaposlenici imali prosječnu plaću od dva milijuna kuna (226.000 funti).  Internetski div na Otoku zapošljava 1450 marketingaša, 1783 različitih stručnjaka koji rade na R&D-u i 424 osobe u administraciji i menadžmentu.

Google je objavio i da je u Velikoj Britaniji platio 66,8 milijuna funti korporativnog poreza na prihod od 1,4 milijarde funti. Tvrtka eMarketer procjenjuje da je ukupan prihod koji je Google ostvario u Velikoj Britaniji još veći, jer još uvijek dio prihoda kanalizira preko Dublina gdje su porezi niži. Neovisno koliki je taj iznos, ostaje činjenica da su britanski političari aktivno radili na tome da Google počne plaćati poreze u Velikoj Britaniji.

Kompanija se zbog toga prije tri godine nagodila i pristala platiti 130 milijuna funti na konto izbjegavanja plaćanja poreza. Tamo su lani porez platili i Apple (10 milijuna funti), Facebook (7,4 milijuna) i Amazon (4,5 milijuna).

U tom smjeru ide i EU regulativa. Francuska vlada je u ožujku krenula s procedurom usvajanja novog nacionalnog zakona koji bi ciljao na digitalne kompanije, njih barem 30-tak, Velika Britanija planira slično već od 2020. godine, a takva inicijativa na razini Europske komisije blokirana je od strane Njemačke, Irske, Danske i Švedske. Ostaje vidjeti hoće li se priče na tu temu, a koje dolaze iz domaćih političkih krugova, u nekom obliku u narednom razdoblju i materijalizirati. Bilo bi dobro, bez obzira na ishod, da prijedlog koji će hrvatski političari gurati bude dosljedan i da ne šteti domaćoj visoko-tehnološkoj industriji.