U Urugvaju je kanabis legalan. No, jedno od najrazvijenijih gospodarstava Južne Amerike, zemlja čiji je BDP veći od hrvatskog i država koju je The Economist 2013. proglasio zemljom godine upravo zbog toga što je prva na svijetu potpuno legalizirala proizvodnju i korištenja marihuane, ima problem. Na tržištu se kupcima podvaljuju loše sorte trave. Prije nekoliko dana Aeternity Ventures, VC fond čiji je direktor investicija Luka Sučić, bivši direktor zagrebačkog HUB385 i bivši investicijski menadžer Deutsche telekomovog HUB:Rauma za Hrvatsku, uključio se u rješavanje tog problema.

Za UruguayCan, vodećeg nacionalnog proizvođača u toj industriji Aeternity će pomoći u izradi prvog blockchain rješenja za praćenje sljedivosti trave. Iako ovaj primjer zvuči nadrealno za hrvatske okvire, upravo bi jedan projekt praćenja sljedivosti hrane mogao postati prvi veliki državni projekt primjene blockchain tehnologije. Blockchain je, pojednostavljeno rečeno, specifična baza podataka u koju jednom kad se nešto upiše to se ne može izbrisati i promijeniti, može se jedino dodati, a svi vide što se i kako radi s podacima u toj bazi. Upravo zbog te transparentnosti idealan je za projekte sljedivosti hrane, lijekova, dijelova za automobile i svih drugih stvari koji bi mogli utjecati na sigurnost i zdravlje ljudi.

Birokracija traži papir
Međutim, takvi su projekti u Hrvatskoj još uvijek diskutabilni. Birokracija ovdje za sve treba papir, a ne postoji niti jedan po kojem se Hrvatska obvezala da će primijeniti blockchain tehnologiju. EU je pak, kako bi uhvatila korak s SAD-om i Kinom u primjeni blockchaina, početkom prošle godine kreirala tvrtkama i državama članica fond od 300 milijuna eura, i sav taj novac dijeli kao subvencije samo da nešto naprave na blockchainu do 2020. godine. 

Nakon toga će im dati još barem dvostruko više novca na raspolaganje. Ali Hrvatska je, unatoč tome, ostala jedina članica EU koja nije pristupila tzv. "EU blockchain partnerstvu", a koje otključava pristup tim sredstvima. Doslovno, jedina. Navodno, to će se promijeniti u idućih mjesec dana, ali slično se pričalo i početkom ove godine. Za to vrijeme tvrtke, a riječ je o barem dvije tvrtke iz Cipra i Lihtenštajna, koje se bave razvojem blockchain rješenja koja se mogu primijeniti u državnoj upravi i javnom sektoru, dobit će zeleno svjetlo EK da se njihova rješenja upotrijebe kao standard na razini cijele Unije. 

Drugim riječima, morat će ih primijeniti i Hrvatska. To znači da, kakvu god IT industriju imali u budućnosti u Hrvatskoj, ona više neće moći računati da će dobivati poslove razvoja IT sustava kakvi već postoje na Cipru, Lihtenštajnu, Njemačkoj, Italiji ili Francuskoj, jer u vrijeme clouda EK će inzistirati na brzoj primjeni i neće financirati takve projekte iz EU fondova, što de facto znači da se oni neće ni raditi.

Frustracija u HUP-u oko AI
Sada se, naime, veliki dio informatizacije države, ako ne i cijela, financira isključivo iz EU fondova. Iz svega je lako zaključiti da će sporost hrvatskih političara u narednom razdoblju dio hrvatskih IT tvrtki, posebno one najveće, sistemske integratore, izravno koštati projekata, prihoda, a potencijalno opstanka.  Jedina prevencija za to je da naši političari počnu brže uključivati Hrvatsku u velike tehnološke inicijative koje gura EU.

Važno je to razumjeti da bi se shvatila frustracija koja je vladala u HUP-u ovog tjedna po pitanju prve hrvatske strategije razvoja umjetne inteligencije (AI) o kojoj se još uvijek gotovo pa ništa ne zna. Vlada je najavila da će je napraviti, a nije. Sad se priča da će to uraditi za 60 dana.  Ta je strategija također ključ do sredstava iz EU fondova za tu namjenu (2,7 milijardi eura) i logično je da su IT tvrtke najviše zainteresirane.

K tome, Vlada je nakon pritiska poslodavaca pristala potpisati tzv. EU AI partnerstvo, ali opet među posljednjima u Uniji.  Usporedbe radi, Njemačka je još lani napisala svoju AI strategiju, a Francuska je ove godine već krenula u realizaciju s nekoliko najvećih nacionalnih kompanija. Riječ je o suštinskim projektima digitalne transformacije, onima o kojima se u Hrvatskoj govori po principu "trebali bi" i "budemo" 

Bez temelja za razvoj
Rezultat toga je da ćemo u narednom razdoblju političko odugovlačenje plaćati gospodarskim zaostajanjem. No mnogo strašnije, nastavi li se takva politička praksa u Hrvatskoj sasvim sigurno neće biti temelja za razvoj jake domaće IT industrije s obzirom da država generira gotovo polovicu ukupne potražnje za IT proizvodima i uslugama u Hrvatskoj. Ima signala koji ukazuju da je to službena Vladina politika. 

Najjači je taj da unatoč tome što je u Industrijskoj strategiji RH upravo IT prepoznat kao pokretač gospodarstva, u za EU ključnoj, Strategiji pametne specijalizacije, IT i dalje namjerno nije postavljen za vertikalnu industriju. Znači, za Vladu, IT nije u pravom smislu te riječi strateška industrija u Hrvatskoj.  Tko zna, možda je političko odugovlačenje u primjeni tehnologija usporedivo s taktikom odugovlačenja gradnje skupih cesta i mostova, gdje novoosnovane tvrtke, tvrtke u dubiozama ili tvrtke bez zaposlenih i prihoda besmislenim tužbama u procesu javne nabave koče realizaciju velikih projekata.

Već se dva i pol desetljeća kao ne može naći rješenje za maliciozne poteze takvih tvrtki pa je teško povjerovati da će se doskora naći rješenje za političare koji se ponašaju jednako maliciozno.