Prošlog tjedna održana konferencija pod nazivom "Mala i srednja poduzeća: Mitovi i floskule" potvrdila je činjenicu koja možda i nije vidljiva na prvu – sve je stalo, a jedini pokretač gospodarstva je nužda.

Naime, prije nekoliko godina čak 44 posto malih i srednjih poduzetnika kretalo je u biznis pothvat jer su vidjeli priliku, danas to čini svega njih 17,6 posto. Ostali su kovači vlastite sreće iz puke nužde. Samo im je pokretanje vlastite tvrtke preostalo kao slamka spasa i izlazak iz opće besparice. A to nikako ne bi smio biti povod za ulazak u poduzetništvo. U poduzetništvo treba ulaziti s vizijom i željom za uspjehom, onim što se u Hrvatskoj prečesto poistovjećuje s ludošću, a ako se uspjeh i postigne onda se penalizira (kroz poreze, nadzore, namete…). Čini se da je očaj postao društveno prihvatljiviji od poleta i želje. Tko je tome kriv vidljivo je iz svakog poteza onih koji trebaju stvoriti konkurentno i poticajno okruženje za biznis.

Promjene propisa, podizanje nameta, birokracija, nesigurnost…, polako ali sigurno sve one koji imaju ikakav stalni posao potiču da tamo i ostanu. Vješto se manipulira ljudskim egzistencijalnim strahovima, a sve kako bi se održala golema birokracija uhljebljenih i zadržao vozni park koji odražava bogatstvo i moć. Stvaranje atmosfere straha i očaja koji vodi u nevjerovanje u vlastitu poslovnu ideju i to kod više od 60 posto ljudi obično je odraz autoritarnih režima. Nikako društava okrenutih ka uspjehu ostvarenom ne na državnom aparatu već uz hrabre i poduzetne pojedince. To se mora promijeniti u Hrvatskoj inače će i ono malo stvari koje se kreću stati zauvijek.