Motiva za ulazak u politiku je bezbroj. Od želje za promjenom na bolje pa sve do bolesnih i izopačenih poriva da se naudi drugima. Tome nas je naučila povijest kroz koju je projahalo mnogo dobrih i velikih državnika, ali i podjednako puno onih krvavih ruku. Iza svakoga od njih stajala je ambicija bila ona dobra ili loša.

I nema ništa loše u tome da se političari regrutiraju iz svih sfera društva pa i iz redova poduzetnika. Dapače, mnogi će reći da poduzetnik koji već ima novca barem neće krasti. Ali ne treba zbog toga poduzetnike izjednačavati s altruistima. Ipak na kraju svi u politiku ulaze jer žele nešto mijenjati, jedino su opasni oni koji se žele dokazivati, pokazivati i koji već imaju sve osim bitnosti u očima drugih. I sada zamislite da ste porijeklom iz nekog malog mjesta koje ni zemljopisne karte ne priznaju. Bez formalnog obrazovanja ili puno pročitanih klasika iza sebe. Vozili ste šleper ili preprodavali cvijeće na tržnici. Desetak, dvadesetak godina kasnije vlasnik ste tvrtke koja se sada već zove grupa ili konzorciji. Upošljavate tisuće ljudi čiji život ovisi o jednoj jedinoj vašoj poslovnoj odluci. Ako je kriva svi oni ostaju bez plaće, ako je prava sigurni su još jedan mjesec ili godinu. Imate skupu kuću ili dvorac, više automobila, planirate kupnju helikoptera ili aviona. I onda jedno jutro, popijete kavu, zastanete i zapitate se “A što dalje?” Što to vi možete učiniti da vas se primjeti, da se nekako izmjerite u odnosu na druge. Mogućnosti je više. Možete donirati novac u humanitarne svrhe, možete osnivati zaklade ili tražiti lijek protiv raka. Možete otvoriti još jednu pučku kuhinju ili povećati plaće svojim zaposlenicima. Možete čak, ako to želi i vaša supruga, posvojiti hrpu djece bez obitelji i doma. Ali vama se čini da to već svi rade. I to nekako ne donosi dovoljno priznanja. Tko još uopće u medijima piše o velikim donatorima? I onda zaključite da možete pokušati osvojiti vlast. Baš kao u nekom američkom filmu usred financijske krize, problema s dobavljačima i masovnim otkazima vi vidite svjetlo na kraju tunela. Vi na čelu svog malog mjesta, puno više ljudi nego što zapošljavate vodite u bolje sutra. A to je samo početak. Danas lokalna vlast, a sutra tko zna. Samo je nebo granica. Uostalom svijet poznaje puno takvih poput vas. Recimo Silvio Berlusconi. Jer čemu svi novci ovog svijeta i tisuće zaposlenih kada ih ima još tisuće koji vas ni ne poznaju. Ali ako si kupite dovoljno glasova na dolazećim lokalnim izborima siguran će svi znati tko ste i svi će ovisiti o vama. Od građevne dozvole do koncesije za prodaju kokica na nekom beznačajnom lokalnom trgu, svi će trebati vaš blagoslov.