Europa je ponovno zavirila u ponor. No, provizorni sporazum između Cipra i trojke (Europske komisije, Međunarodnoga monetarnog fonda i Europske središnje banke) vjerojatno znači da je najgore ipak spriječeno. Komitenti s velikim svotama u ciparskim bankama pretrpjet će velike gubitke, a druga banka po veličini ide u stečaj.

No, čini se da Cipar ima mogućnost za oporavak te čak i prevladavanje dugotrajne podjele na većinu i mirkodržavicu na sjeveru koja uživa potporu Turaka. Dakako, posrijedi je samo još jedna država pogođena gospodarskom krizom koja bjesni Mediteranom. Godinama se ondje gradio golemi bankarski balon, a imovina bankovnog sektora navodno je bila sedam puta veća od državnog BDP-a jer se novac slijevao u tu poreznu oazu. Plan sanacije nastao je zbog domaćeg pritiska s kojim se suočilo vodstvo eurozone i naravi ciparskoga bankarskog balona: mnogi europski čelnici sumnjaju da je taj otok postao oaza za pranje novca ruskih pojedinaca i tvrtki, koji su u ciparske banke donijeli oko 68 milijuna eura. 

Predsjednički adut 
Bez obzira na detalje dogovora, postoji rizik da bi duh ruske sanacije Cipra iz 2011. mogao izazvati ozbiljne nuspojave diljem južne Europe, kako za troškove kreditiranja vlade, tako i za male štediše. Unatoč tome, jako je važno ne izgubiti iz vida vrlo važnu imovinu u ciparskom vlasništvu: imovinu koja bi mogla omogućiti gospodarski spas države. Godine 2011. američka je energetska tvrtka Noble na istoku Mediterana otkrila 200 milijardi kubika plina. Vrijednost tog polja, nazvanog Afroditino naftno polje, procjenjuje se na 80 milijardi eura. Iskapanje je već počelo, a očekuje se da će proizvodnja početi 2018. Stručnjaci kažu da bi te rezerve Cipar mogle opskrbiti za stotinjak godina, a bile bi i važan rezervni izvor za energijom osiromašenu Europu. Štoviše, u potrazi za prihvatljivim paketom sanacije, buduća dobit od te imovine u jednom se trenutku smatra i mogućim jamstvom. Američka agencija za geološka istraživanja procijenila je da je u Levantskome bazenu, koji se širi na izraelsko, ciparsko i libanonsko morsko dno, oko 3,45 bilijuna kubika dohvatljivog zemnog plina i 1,7 milijardi barela nafte. No, s obzirom na njihov geografski položaj, te se nevjerojatne rezerve mogu otkopati, crpiti i izvoziti samo na temelju međudržavne suradnje.

Kao što je slučaj sa svim naftnim i plinskim rezervama u moru, prava na vode i bogatstva koja kriju ključna su stavka, a s obzirom na takva bogatstva, na prvu se kokurentnost može učiniti unosnom. No, suradnja je ta koja će povećati udio kolača. Gospodarski sporazumi mogli bi dovesti do bliskije suradnje u drugim područjima. Energetska su pitanja već dovela do neslućena zatopljenja u odnosima između Izraela i Cipra, a 2010. potpisan je sporazum kojim se formalno razgraničuju ekskluzivne gospodarske zone tih dviju zemalja. Nije nezamislivo da se taj oblik suradnje proširi i na druge zemlje u levantskom području. Dobra je vijest da je novoizabrani ciparski predsjednik Nicos Anastasiades vjerojatno otvoren za takve pokušaje. Naravno, dosta će toga ovisiti o tome kako će politički proći u trenutačnoj krizi oko plana sanacije. Anastasiades je pripadnik proeuropske stranke Demokratski zbor, osvojio je 57 posto glasova zahvaljujući programu u kojemu je naglašavao gospodarski oporavak. No, i analiza Anastasiadesove povijesti daje razloga za optimizam. 

Opet dijalog sjever-jug?
Godine 2004. Anastasiades i njegova stranka poduprli su plan koji je razvio bivši glavni tajnik UN-a Koffi Annan i koji je poduprla EU. Annanov prijedlog ujedinjenja zapravo je plan za "Ujedinjenu Republiku Cipar", koja bi bila federacija dviju država. Kad je plan došao na referendum, podržalo ga je otprilike dvije trećine od ukupno 250.000 ciparskih Grka na sjeveru države, no 76 posto Grka na jugu plan je odbilo. Nije, međutim, nezamislivo da bi Anastasiadesova pobjeda mogla poslužiti kao poticaj za ponovno otvaranje dijaloga između juga i sjevera zemlje, tj. kad kriza prođe. Takav bi ishod bio važan korak naprijed za Cipar i cijelu regiju. Rješavanjem dugogodišnje podjele Cipar bi stekao ugodniji položaj u EU, a gospodarske bi koristi bile višestruke i osjetile bi se na cijelom istoku Mediterana. I Turska i Grčka mogle bi, primjerice, smanjiti vojne proračune. Grčka je druga zemlja EU po potrošnji na obranu u odnosu na BDP. U današnjoj gospodarskoj klimi ušteda u tom resoru bila bi veliko olakšanje za proračun.

Usto, vođa kurdskih pobunjenika Abdullah Öcalan nedavno je pozvao na obustavu vatre, što je ohrabrujući znak da će i Turska imati koristi od mirovne dividende. Grčki premijer Antonis Samaras posjetio je Istanbul početkom ovog mjeseca, podupirući nade da će i tenzije između Grčke i Turske uskoro jenjati. Produbljenje suradnje na istočnom Mediteranu donijelo bi brojne gospodarske prilike, osobito u vezi s razvojem pograničnih pomorskih rezervi plina. Anastasiades je pretrpio savršenu gospodarsku oluju tijekom prvog mjeseca na vlasti, a u trenutačnoj će krizi zasigurno i dalje dominirati njegov politički program. No, iza oluje nazire se svjetlost. Cipar i njegovi susjedi zajedno moraju doprijeti do nje. 

© Project Syndicate, 2013.