U Kataloniji i Škotskoj ponovno raste težnja za neovisnošću, što upućuje na stanje ne samo u Španjolskoj i Velikoj Britaniji nego i u Europskoj uniji u cjelini.  Europska unija slabo se nosi s financijskom krizom, što odražava propast njezina glavnog razloga postojanja, a to je politička integracija. Koji god razlog bio za stare boljke, pokreti odcjepljenja bolan su sindrom toga degenerativnog procesa. Izopačena je ironija u tome što najoštroumnije europske stranke koje nude separacijsku politiku nju uklapaju u europsko ruho i obećavaju da će nove države automatski dobiti članstvo u EU. Škotska nacionalistička stranka i katalonska Converg?ncia i Unió iskorištavaju koncept europskoga kozmopolitizma kako bi oživile uske nacionalističke krajeve spektra i razorili zemlje čiji su sastavni dio. Nijedna odredba zakona EU ne tiče se raspada zemlje članice jer se odcjepljenje protivi temeljnom principu "sve bliže Uniji".

Ususret referendumu
Upravo se zato javila potreba da se glasačko tijelo u regijama koje žele odcjepljenje informira o tome da im članstvo u EU neće biti zajamčeno ako se osamostale. Alex Salmond, čelni čovjek Škotske nacionalističke stranke i premijer Škotske, izjavio je da je jamstvo članstva u EU pitanje prava. S obzirom na to da ipak nije, njemu i njegovoj stranci prijeti najveća kriza otkako su 2007. došli na vlast. Ta pravna praznina objašnjava zašto su u jeku izbora u Kataloniji, koji će se održati 25. studenoga, čelnici stranke Converg?ncia i Unió neformalni referendum o neovisnosti odlučili pretvoriti u plebiscit o katalonskoj želji za članstvom u EU (što nije ni pravi problem, niti o tome odlučuju glasači u Kataloniji). Razumno, a i pravno gledano, jedino suvislo pitanje koje vlada stranke Converg?ncia i Unió može postaviti jest žele li Katalonci biti dio Španjolske. Okvir Ujedinjenih naroda za odcjepljenje određuje jasnu razliku između "unutarnjeg samoodređenja" i "vanjskog samoodređenja". Prvo potvrđuje želju naroda za političkim, gospodarskim, socijalnim i kulturnim razvojem u sklopu pravnog okvira postojeće države, a drugo bi vremenom moglo steći oblik jednostrana odcjepljenja, no samo u ekstremnim okolnostima.

Guranje problema pod tepih
Nijedna se definicija ne može primijeniti na slučaj Katalonije i Škotske. Nitko u Kataloniji i Škotskoj ne može legitimno tvrditi da je riječ o potiskivanju kulturnoga identiteta, koji uživa snažnu zaštitu u Španjolskoj, gdje je jedan od glavnih ciljeva ustava nakon Francove smrti bio zaštititi katalonske i baskijske jezike i kulturu, ali i u Velikoj Britaniji. Možda to objašnjava zašto se formalni škotski zahtjev za neovisnošću ne temelji na razlici u baštini nego na osjetljivu pojmu različitih političkih i društvenih vrijednosti, a taj je argument toliko nejasan da bi se mogao iskoristiti za raspad bilo koje europske zemlje. Kao što je često slučaj s nacionalizmom, bez obzira na to u što je prerušen, emocionalni diskurs koji prati želju za neovisnošću tek je maskirana politička ambicija i gospodarski samointeres.

U Kataloniji je imidž žrtve dio strategije kampanje pa čelnici stranke Converg?ncia i Unió otvoreno navode izmišljene prijetnje središnje vlade u Madridu, među kojima su i "španjolski" tenkovi i "neprijateljski" zrakoplovi iznad "katalonskog zračnog prostora". Retoriku nastranu, nadolazeći katalonski referendum nastao je kao rezultat političkog cjenkanja tijekom rasprave o glasovanju koja se vodila između španjolskih regija i središnje vlade. Kriza je raspirila želju za odcjepljenjem jer su se mnogi Katalonci razljutili zbog pojačana financiranja siromašnijih španjolskih regija putem zloglasnog Fonda za teritorijalnu solidarnost. Pitanje neovisnosti pretvorilo se u moćno oružje za cjenkanje sa središnjom vladom. Problemi se tako na zgodan način guraju pod tepih – primjerice, problem katalonskog duga, koji čini gotovo 30 posto ukupna duga španjolskih regija – a odvraća se pozornost i sa slaba upravljanja stranke Converg?ncia i Unió regionalnim gospodarstvom. Neovisnost bi mogla samo pogoršati stvari. Prema umjerenim procjenama, odcjepljenjem od Španjolske, eura i EU došlo bi do pada vrijednosti katalonskog BDP-a od 20 do 25 posto jer 68 posto izvoza Katalonije odlazi u Europsku uniju (prema podacima za 2010.), a 50 posto ukupne proizvodnje odlazi u ostatak Španjolske. Slična je situacija u Škotskoj. Štoviše, nakon vrhunca krize u eurozoni čelnici Škotske nacionalističke stranke odustali su od starog plana da prihvate euro te sad tvrde da će zadržati funtu.

Danak tranzicijskim ustupcima
No, kritiziranje oportunista koji potpiruju žar za odcjepljenjem u Barceloni i Edinburghu nije dovoljno. Prosvjedi koji su u rujnu na ulice Barcelone privukli osam posto od ukupno 7,5 posto Katalonaca pokazali su da se o pravim problemima tek treba razgovarati, i na europskoj i na nacionalnoj razini. Temeljni princip demokracije jest sposobnost građana da upravljaju javnom politikom, no danas se građani Europe osjećaju nemoćno. S obzirom na gospodarsku krizu, taj je fenomen osobito izražen na jugu Europe, gdje glasači shvaćaju da ne mogu baš utjecati na Berlin, gdje se donose stvarne odluke. Stranka Converg?ncia i Unió u Kataloniji tu je frustraciju prenijela na odbacivanje središnje španjolske vlade. Mjere štednje vlade Davida Camerona u Škotskoj su na jednak način utjecale na želju za neovisnošću. Španjolska je nesumnjivo ostvarila ponajveći uspjeh na kraju 20. stoljeća upravljajući pristupanjem EU i demokratskom tranzicijom te rastući do četvrtog europskog i 13. svjetskoga gospodarstva. No, ustupci koji su bili sastavni dio tranzicije imali su posljedice – osobito u vezi s teritorijalnom distribucijom moći u zemlji – o kojima se sad mora otvoreno razgovarati. Koji god razlog bio posrijedi, nemiri u Kataloniji trebali bi dovesti do temeljite revizije španjolskoga ustava iz 1978. godine te prihvaćanja stvarne savezne strukture. Ako u tome uspiju, španjolski federalisti mogu uputiti druge, počevši od političkog vodstva u Europskoj uniji.

© Project Syndicate, 2012.

Ana Palacio, bivša je ministrica vanjskih poslova Španjolske, bivša potpredsjednica uprave i glavna savjetnica Svjetske banke te članica Španjolskog državnog vijeća