Do prije godinu-godinu i pol dana bio je prepoznatljiv tek u uskim lokalnim okvirima. Onda se u jesen 2015. odvažio i ušao u utrku za parlamentarne izbore u kojima je (ne)očekivano izborio mandate koji su mu otvorili prostor za sudjelovanje u Vladi RH sa šest ministara. Božo Petrov, naravno, o njemu je ovdje riječ, u razdoblju dugom tek 82 dana postigao je nemoguće, ono što je još do ovoga proljeća kod Hrvata bilo nezamislivo.

S političke scene istisnuo je lidere najjačih političkih opcija. Najprije je 21. lipnja sa stranačkog trona odstupio HDZ-ov Tomislav Karamarko, da bi 12. rujna i Zoran Milanović najavio odlazak s čelne pozicije SDP-a. Petrov je u tom prvom i nedovršenom mandatu, papagajskom upornošćuu ponavljao da Most u hrvatsku politiku donosi velike promjene. Najavljivao je kvalitetne reforme, no u minulim mjesecima gotovo da se nije vidjelo ni "r" od reformi. Zapravo, prije se može reći da je u tom prvom činu kratkog koaliranja Mosta i HDZ-a reprizirano postupanje u stilu svih bivših vladajućih koalicija. 

Znakovite preslike
Tako su, primjerice, u Ministarstvu poljoprivrede realizirali vrlo znakovit scenarij s dodjelom državnog poljoprivrednog zemljišta u zakup na dugih 50 godina. Premda su u kabinetu ministra Davora Romića tvrdili da neće biti natječaja za zakup državnih hektara dok se ne izmijene kriteriji bodovanja i usvoji novi gospodarski program, jer onaj koji je donio bivši ministar Tihomir Jakovina, tvrdili su, izravno je pogodovao tvrtkama u odnosu na obiteljska gospodarstva. No, i prije izmjene gospodarskog programa, ali i nakon usvajanja novog, u kratkom Romićevu mandatu realizirano je nekoliko zakupa u kojima su jeftine državne hektare dobile tvrtke bez referenci i zaposlenika.

Obiteljska gospodarstva, unatoč višegodišnjoj tradiciji i uspješnoj proizvodnji te očitovanoj volji mladih poljoprivrednika da o(p)stanu u ruralnim područjima izgubila su bitku. Ostala su bez zemljišta u svom susjedstvu, pretekli su ih domišljati koji su svojim tvrtkama i adrese zakupili na lokalnim privatnim stambenim kvadratima. Na sličnom tragu je i postupanje ministra gospodarstva Tomislava Panenića u provedbi natječaja kojim se tražio strateški partner za tvrtku iz državnog portfelja, konkretno Badel 1862.

Osim što je u svom javnom nastupu, kada je pred TV kamerama prozborio o, po njegovoj ocjeni, nefer utrci konkurenata koji žele preuzeti Badel, Panenić je svjedočio elementarno neznanje o poslovnim procesima u upravljanju kompanijom. Između redaka izgovorenih rečenica moglo se čak zaključiti kako je hrvatskom ministru gospodarstva žao što će Meteor grupa, a ne slovačka kompanija preuzeti Badel. Da je fenjerom tražiti takav primjer postupanja na ukupnom europskom prostoru tragači bi zasigurno ostali praznih ruku.    

Nepotizam u administraciji
Kako se upravo ovih dana ponovno intenzivno pregovara, a Petrov novu Vladu RH opet slaže s HDZ-om svakako bi se morao prisjetiti svojih izjava o nužnim reformama koje je u međuvremenu, da li (ne)namjerno, preokrenuo u – promjene. Promijeniti se može košulja ili kravata, a sustav da bi bio bolji, učinkovitiji treba iz korijena reformirati. Birokratski aparat u RH krcat je nepotizmom, nagomilanim zaslugom svih dosadašnjih političkih garnitura. Dovoljno je spomenuti da je u razdoblju od 2006. do kraja srpnja 2016. samo Ministarstvo poljoprivrede nabubrilo sa 1411 na 2543 zaposlenika!

Ako se doista ozbiljno žele pokrenuti kvalitetne reforme onda se u novim kadrovskim križaljkama na pozicijama ministara moraju naći dokazano stručni pojedinci, osobe iza kojih stoje višegodišnji dobri rezultati i brojne reference, a ne politički uhljebi koje u fotelju dovodi partijska iskaznica i/ili lojalnost stranačkom šefu. Vjerojatno je još rano za očekivati da će se politika zaustaviti na imenovanju još zamjenika ministra, a da pomoćnici odu u povijesni zaborav. Uprave po ministarstvima konačno bi trebalo prepustiti profesionalcima iz samog sustava, zasigurno ih ima.