Zaboravimo na trenutak Baracka Obamu, Angelu Merkel, Davida Camerona i Francois Hollanda te sva njihova sanjarenja o renesansi tradicionalnih transatlantskih odnosa. Daleko od sajmova taštine u Bijeloj kući, uredu njemačke kancelarke i britanskog premijera te Elizejske palače, dva nerijetko podcijenjena transatlantska igrača, Europska unija i Kanada, pokrenula su važnu i pravodobnu inicijativu.

Arktik, znanost, tehnologija
Nedavno najavljen Sporazum o strateškom partnerstvu Europske unije i Kanade ima za cilj produbiti bilateralne veze "na svim područjima suradnje", uključujući obrazovanje, transport, energiju, Arktik, znanost i tehnologiju, kao i osigurati jaču suradnju na području vanjske politike s posebnim fokusom na krizni menadžment i sigurnosna pitanja. Iako tehnička i pravna pitanja tek treba utanačiti, Sporazum o strateškom partnerstvu, uz nedavno postignut Sporazum o obuhvatnoj gospodarskoj i trgovinskoj suradnji (CETA) naglašava rastuću važnost odnosa Europske unije i Kanade. Jedno od najvažnijih područja moguće suradnje još nije dovoljno dobilo na važnosti, a to je kanadski izvoz energije u Europu. No, s obzirom na nedavni ruski upad u Ukrajinu, i to bi se ubrzo moglo promijeniti.

Odskočna daska
Dosad je većina rasprava u Europi glede smanjenja ruskog energetskog uvoza, koji čini čak 34 posto potrošnje plina u EU, bila usmjerena na Sjedinjene Američke Države, gdje su zahvaljujući ubrzanom razvoju dobavljanja plina iz škriljevca goleme zalihe postale dostupne za izvoz. No i Kanada bi mogla odigrati ključnu ulogu kao pouzdani i dugoročni strateški energetski partner Europe. Štoviše, kanadski čelnici odlučni su u namjeri da iskoriste priliku za smanjenje ovisnosti svoje zemlje o američkom tržištu. Samo tri dana nakon službene najave Sporazuma o strateškom partnerstvu, kanadski premijer Stephen Harper je tijekom posjeta Berlinu uvjerio njemačku kancelarku Angelu Merkel da se obaveže sagledati njemačku energetsku politiku "iz potpuno nove perspektive". No dublje energetske veze EU i Kanade nisu novi projekt. Još prošle godine kanadski dobavljač plina Pierdae Energy s njemačkom tvrtkom E.ON potpisao je ugovor o opskrbi s pet milijuna tona ukapljenog prirodnog plina godišnje u razdoblju od narednih 20 godina.

Premda je ovaj ugovor korak u pravom smjeru, početak izvoza ukapljenog plina ne očekuje se do 2020. Ukoliko će tako goleme količine kanadskog plina pretjecati preko Atlantskog oceana, i Kanada i Europa moraju povećati ulaganja u za to potrebne terminale i skladišna postrojenja, što je vrlo složen i skup pothvat. Kada je riječ o jačanju transatlantskih trgovinskih i investicijskih veza, CETA sporazum između Kanade i EU možda je najbolja nada za Europu. Naime, nastojanja vezana uz zaključak pregovora o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu izgubila su na zamahu. S CETA-om, europske tvrtke koje namjeravaju pokušati stupiti na američko tržište možda će se umjesto toga odlučiti za Kanadu te je iskoristiti kao odskočnu dasku za daljnje širenje preko granice iskoristivši pritom Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini.

Ciljevi energetske politike
Kanadskoj vladi mora se priznati da u posljednje vrijeme pokušava ostvariti brojne bilaterlane sporazume o slobodnoj trgovini, od kojih je najnoviji onaj s Južnom Korejom, četvrtom po veličini gospodarstvu u Aziji i sedmom po veličini kanadskom izvoznom tržištu. S obzirom da je Harperov ugled po pitanju zalaganja za trgovinsku suradnju čvrsto uspostavljen, sada je potez na europskim čelnicima koji trebaju zadobiti domaću potporu za CETA sporazum između Kanade i EU te objasniti svojoj javnosti ne samo njegove potencijalne ekonomske prednosti, nego i ključnu ulogu u ostvarenju strateških ciljeva energetske politike. Snažan kanadski međunarodni ugled nije ograničen samo na trgovinu; ojačao je i njezin diplomatski položaj.

Na primjer, netom nakon ruskog pripojenja Krima, Harper je bio jedini državni vođa iz skupine G7 koji je posjetio Kijev, gdje je povukao upečatljivu, premda pomalo upitnu povijesnu paralelu između tog ruskog poteza i njemačkog pripojenja čehoslovačke regije Sudeti 1938.Tijekom tog posjeta Harper je obećao ponovno pokrenuti bilateralni sporazum o slobodnoj trgovini s Ukrajinom s ciljem jačanja posrnule privrede te zemlje. Nadalje, Kanada je poslala 15 od ukupno 100 promatrača u postrojbe Organizacije za europsku sigurnost i suradnju koje će nadzirati ukrajinske predsjedničke izbore u svibnju, što je više od bilo koje europske zemlje i SAD-a.Naravno, kanadski potezi u Ukrajini nisu sasvim altruistični. Suočena s 1,2 milijuna iznimno glasnih Kanađana ukrajinskog porijekla, oštra reakcija Harperove vlade na krizu također je odraz domaće političke nužnosti. 

Visoki ulozi
Usto, Kanada je iz prve ruke osjetila drske teritorijalne ambicije Kremlja. 2007. godine ruski su znanstvenici zaronili 4200 metara u morsku dubinu te postavili rusku zastavu na morsko dno ispod Sjevernog pola, čime su u Kanadi pokrenuli političku oluju. Rusija je također najavila planove za slanje nuklearne podmornice koja će ovoga ljeta postaviti rusku zastavu na Sjeverni pol, što je potez kojemu je namjera zastrašiti Kanadu i umanjiti njezina prava na goleme prirodne resurse na Arktiku. Kriza u Ukrajini i napetosti s Rusijom samo naglašavaju koliko su visoku ulozi kako za Kanadu, tako i za Europu. S obzirom na to koliko obje mogu dobiti od dubljih bilateralnih gospodarskih i energetskih veza, Sporazum o strateškom partnerstvu mora se finalizirati i početi provoditi što je prije moguće. 

© Project Syndicate, 2014.

Koautor Ulf Gartzke je osnivač tvrtke Spitzberg Partners LLC te predavač u BMW centru za njemačke i europske studije Sveučilišta Georgetown.