Najprije dužnička kriza, potom za dlaku izbjegnut kolaps eura i izlazak Grčke iz eurozone, jedva su prestale biti top teme na Starom kontinentu, a već se rasplamsala nova kriza u vidu desetina tisuća izbjeglica na putu prema Europi. Jasno je da tisuće ljudi dovoljno očajnih da ostave sve i krenu trbuhom za kruhom u nepoznato, u prvi plan ističe humanitarni aspekt ove krize.

Činjenica da Europa nema jedinstvenog odgovora kako će se nositi s izbjegličkim valom već prebacuje lopticu na zemlje koje su prve na rutama, kristalizira još jednu u nizu slabosti u temeljima Europske unije. Europa ima zajedničke granice, ali pred valom od 800.000 ljudi, na svakoj od zemalja je ostavljeno da se sama snađe. 

Važan trgovinski partner
Dok su Mađari odlučili izgraditi žičanu ogradu očigledno zaboravljajući da ni Veliki zid nije zaštitio Kinu, Hrvatska je zatvorila granicu prema Srbiji. Rastući pritisci na svim stranama potpiruju već dovoljnu nervoznu atmosferu pa istočni susjedi sada prijete protumjerama. Pitanje je, međutim, što bi točno Srbija mogla poduzeti prema Hrvatskoj, a da ujedno ne bude učinjeno i prema Europskoj uniji čija smo članica. U moru aspekata s kojih se može promatrati i pristupati problematici izbjegličke krize od aspekta nacionalne sigurnosti, pa do zdravstvenog i humanitarnog s približavanjem zime, potpuno je zanemaren njezin ekonomski aspekt. Povremeno i(li) privremeno zatvaranje granica ima svoju cijenu, a pitanje je može li ju mala otvorena ekonomija, poput Hrvatske, platiti. I, ima li uopće u tome izbora?

Kilometarske kolone
Hrvatska gospodarska komora upozorila je u utorak da će zatvaranje granice prema Srbiji u namjeri da se zaustavi rijeka izbjeglica najviše pogoditi tvrtke koje posluju s tom susjednom zemljom, ali i sve one čije je poslovanje na bilo koji način ima veze s teritorijem Srbije koja je jedan od naših najvažnijih trgovinskih partnera. Za ilustraciju, u Srbiju izvozimo 509 milijuna eura robe, što ju čini šestim najvažnijim tržištem za naše izvoznike. Koliko su domaći poduzetnici pogođeni trenutnom situacijom pokazuju kilometarske kolone kamiona koji čekaju na prelazak granice.

Nebitno prevoze li pokvarljive proizvode koji će se ipak propuštati prema odluci Vlade, ili one sa striktno određenim datumima isporuke, zatvorene granice donose im štetu. Najbolje je situaciju možda ilustrirala šefica Kraša Marica Vidaković koja je otkrila da je Kraš umalo prošli tjedan zatvorio tri svoje tvornice čekajući sirovinu iz Turske. Potpredsjednik Komore Josip Zaher upozorio je uime poduzetnika da Hrvatska ne može biti otok u srcu Europe zavapivši: "Ako granice budu zatvorene kamo će i kako naši gospodarstvenici sa svojim robama? Kako će ispoštovati rokove i ugovorne obveze prema svojim poslovnim partnerima? Na koncu, kako će isplatiti plaće svojim djelatnicima?"

Činjenica da je Kraš do svojih turskih lješnjaka došao zahvaljujući iznimnom angažmanu policije i carinika u Hrvatskoj i Srbiji koji su iznimno propustili kamion, ilustracija je kako bi situaciju trebalo riješiti, a to je dogovorom Hrvatske i Srbije na najvišoj razini.

Prepucavanja s obje strane
Politička prepucavanja s obje strane granice samo pogoršavaju situaciju. Zato apel Komore da se granice otvore za teretni promet "kako bi se spriječila moguća katastrofa za hrvatsko gospodarstvo koje je ionako na koljenima" treba ozbiljno shvatiti. Izvoz u Srbiju povećan je 2014. za trećinu, a trend je nastavljen i u prvih šest mjeseci ove godine s rastom od 12,5 posto. Uzimajući u obzir da bi zatvorene granice donijele i štetu izvoznicima u istočnu i jugoistočnu Europu, od tržišta Rumunjske, Makedonije, Grčke, Rusije do Bugarske, ocrtava zašto su poduzetnici zabrinuti. Toga bi bi trebali biti svjesni i Vlada i hitno djelovati. Šteta za gospodarstvo ne plaća se samo u novcu već i kroz izgubljene prilike i tržišne udjele. Uostalom, ne bi li to bio sjajan potez koji bi pokazao da vladajući nisu baš sasvim skroz zanemarili gospodarstvo?