Iako je gospodarstvo Sjedinjenih Američkih Država u dobrom stanju – s uglavnom punom zaposlenošću i stopom inflacije blizu 2% – uslijed ogromne količine neizvjesnosti u svijetu u kojem živimo, vrijedno je razmotriti što bi moglo poći po zlu tijekom predstojeće godine. Naposljetku, ako američko gospodarstvo zapadne u ozbiljne probleme, to će imati negativne posljedice za Europu, Japan i brojne druge zemlje.  

Gospodarski problemi mogli bi naravno proizaći iz međunarodnih političkih događanja. Rusija se ponaša opasno u istočnoj i srednjoj Europi. Kina nastavlja sa svojim teritorijalnim pretenzijama u Istočnom i Južnom kineskom moru, dok općenito kineska politika u Istočnoj Aziji potiče neizvjesnost na regionalnoj razini. Događaji u Italiji mogli bi pospješiti krizu u eurozoni. Međutim, unutar Sjedinjenih Američkih Država, najveći rizik predstavlja oštar pad cijena imovine, koji bi mogao opteretiti domaćinstva i tvrtke te dovesti do sloma agregatne potražnje. Ne predviđam da će se to doista dogoditi. Ali uvjeti postaju sve opasniji dok cijene imovine dodatno i neprestano rastu i nadmašuju povijesne norme. 

Rizičnije okruženje
Cijene dionica, izmjerene odnosom cijene dionica i dobitka S&P 500 indeksa, trenutno za oko 60% premašuju svoj povijesni prosjek. Cijena 30-godišnje državne obveznice toliko je visoka da implicira prinos od oko 2,3%; obzirom na trenutna očekivanja o inflaciji, cijena bi trebala biti otprilike duplo viša. Cijene komercijalnih nekretnina bilježe godišnju stopu rasta od 10% tijekom posljednjih pet godina.  Te "napuhane" cijene nekretnina odražavaju iznimno "mekanu" monetarnu politiku koja prevladava već gotovo tijekom jednog desetljeća. U takvom okruženju ultra niskih kamata, investitori postižu prinose podižući cijene dionica i ostale investicijske imovine.

Posljedično, povećanje bogatstva domaćinstava pomoglo je uzrokovati gospodarski oporavak, ali precijenjena imovina promiče sve rizičnije okruženje. Kako biste uvidjeli koliko je ono rizično razmislite o sljedećem: američka domaćinstva trenutno posjeduju 21 trilijuna američkih dolara dionica, stoga bi pad cijena dionica za 35% u odnosu na njihov povijesni prosjek značio gubitak koji bi premašivao 7,5 trilijuna američkih dolara. Mirovinski fondovi i ostali investitori u dionice pretrpjeli bi dodatne gubitke. Povratak realnih prinosa na dugoročne obveznice na njihovu povijesnu razinu uključivao bi gubitak od oko 30% za investitore u 30-godišnje obveznice i proporcionalno manje gubitke za investitore u obveznice s kraćim trajanjem.  Budući da su ulaganja u komercijalne nekretnine općenito visoko zadužena, čak i relativno malen pad cijena mogao bi uzrokovati ogromne gubitke investitorima.

Oklijevanje Feda
Pad bogatstva kućanstava smanjio bi potrošnju i uzrokovao smanjenje BDP-a. Prema okvirnom nepisanom pravilu, svaki pad bogatstva u iznosu od 100 američkih dolara uzrokuje pad od 4 dolara u potrošnji kućanstava. Povratak cijena imovine na povijesne razine mogao bi stoga podrazumijevati pad od 400 milijardi američkih dolara u potrošnji potrošača, što bi iznosilo oko 2,5% BDP-a te bi iniciralo proces međusobno potkrepljujućih smanjenja dohotka i potrošnje koji bi doveli do još većeg kumulativnog učinka na BDP. Budući da institucionalni investitori reagiraju na međunarodne razlike u cijenama imovine i prinose na nekretnine, velika smanjenja cijena imovine u Americi odrazila bi se sličnim smanjenjima cijena imovine u ostalim razvijenim zemljama.

Ta smanjenja cijena smanjila bi dohotke i potrošnju u drugim zemljama, dok bi se učinak toga proširio na globalnoj razini kroz smanjenje uvoza i izvoza. Moram naglasiti da postoji rizik od procesa smanjenja cijena imovine i posljedične kontrakcije gospodarske aktivnosti i to nije prognoza. Moguće je da će se cijene imovine snižavati postepeno, što podrazumijeva usporavanje, a ne slom potrošnje i gospodarske aktivnosti. Međutim, strah od poticanja brzog pada cijena imovina jedan je od ključnih razloga zbog kojeg američke Federalne rezerve oklijevaju s bržim podizanjem kratkoročnih kamatnih stopa.

Američka središnja banka Fed povećala je prekonoćnu stopu za samo 0,25% u prosincu 2015. i vjerojatno će dodati samo još 25 baznih bodova u prosincu 2016. No, to će još uvijek značiti da se stopa na federalne fondove nalazi ispod 1%. Uz stopu inflacije koja je blizu 2%, realna stopa na federalne fondove još uvijek bi bila negativna. Sudionici na tržištu očekuju da će Fed procijeniti da li i u kojem trenutku počinje proces normalizacije kamatnih stopa. 

Očekivanja kamatnih stopa
Povijesno iskustvo implicira da bi normalizacija povećala dugoročne kamatne stope za oko 2%, pospješujući znatne korekcije u cijenama obveznica, dionica i komercijalnih nekretnina. Stoga Fed pokušava smanjiti očekivanja vezana uz razine budućih kamatnih stopa, ukazujući na činjenicu da demografske promjene i promjene u trendovima proizvodnje podrazumijevaju niže realne stope u budućnosti. Ako Fed uspije, pad cijena imovine mogao bi se smanjiti. Međutim, ne bi trebalo ignorirati opasnost od oštrih padova cijena dionica koji pospješuju gospodarsku depresiju. 

© Project Syndicate, 2016.