Izbori za Europski parlament i predsjednički izbori u Ukrajini održani prošloga tjedna polučili su potpuno različite rezultate. Europski su glasači izrazili nezadovoljstvo trenutnim funkcioniranjem Europske unije, a ukrajinski je narod pokazao želju za pridruživanjem Europskoj uniji.

Europski čelnici i građani trebali bi iskoristiti ovu priliku da razmisle što to znači te kako pomoć Ukrajini može pomoći i Europi.Europska je unija u početku zamišljena kao bliska zajednica suverenih zemalja spremnih združiti dobar dio suverenosti za zajedničko dobro. Bio je to odvažan pokus međunarodnog upravljanja i vladavine prava namijenjen svladavanju nacionalizma i uporabe sile. Nažalost, kriza eurozone pretvorila je Europsku uniju u nešto bitno drukčije: u odnos vjerovnika i dužnika u kojima vjerovničke zemlje nameću uvjete kojima održavaju svoju dominaciju. 

Putinova destabilizacija
S obzirom na slabu izlaznost na izbore za Europski parlament te kad bi se potpora talijanskom premijeru Matteu Renziju pridodala antieuropskim glasovima na ljevici i desnici, moglo bi se reći da se većina građana protivi trenutnim okolnostima. Istodobno se s neuspjehom odvažnog europskog pokusa međunarodnog upravljanja Rusija pomalja kao opasan protivnik Europskoj uniji, kao protivnik koji ima globalne geopolitičke ambicije i spreman je upotrijebiti silu. Putin iskorištava etničku nacionalnu ideologiju kako bi osnažio svoj režim. Pripajanjem Krima stekao je političke bodove kod kuće, a njegov pokušaj da oslabi globalnu dominaciju SAD-a, što dijelom nastoji ostvariti savezom s Kinom, naišao je na povoljne reakcije u ostalim dijelovima svijeta.

No interes Putinova režima nije u skladu s ruskim strateškim interesima: Rusija bi imala više koristi od bliske suradnje s Europskom unijom i SAD-om, a represija u Rusiji i Ukrajini izravno je kontraproduktivna. Rusko gospodarstvo slabi unatoč visokoj cijeni nafte zbog bijega kapitala i talenta. Nasilje na kijevskom Majdanu dovelo je do stvaranja nove Ukrajine koja je odlučila da ne želi biti dio novog ruskog carstva. Uspjeh nove Ukrajine bio bi egzistencijalna prijetnja Putinovoj vladavini u Rusiji. Upravo se zato toliko trudi destabilizirati Ukrajinu potičući samoprozvane separatističke republike u istočnoj Ukrajini. S obzirom na to da najveći poslodavac regije Donbas pokreće prosvjede protiv separatista, moguće je da Putinov plan neće upaliti i vjerojatno će prihvatiti rezultate predsjedničkih izbora, što znači da će izbjeći dodatne sankcije. No Rusija će vjerojatno pokušati drukčijim putovim destabilizirati Ukrajinu, što ne bi trebalo biti preteško.

I Europska unija i SAD zauzeti su internim problemima i uglavnom nisu svjesni geopolitičke i ideološke prijetnje Putinove Rusije? Kako bi trebali reagirati? Prvi je zadatak djelovati na nastojanja Rusije da destabilizira Ukrajinu. S obzirom na "fiskalni sporazum" EU-a i druga pravila koja ograničavaju djelokrug vladine pomoći, inovativno je razmišljanje nužno. Najučinkovitija bi mjera bila ponuditi besplatno osiguranje od političkog rizika onima koji ulažu ili posluju u Ukrajini. Na taj bi način gospodarstvo nastavilo funkcionirati unatoč političkim previranjima, a Ukrajinci bi znali da su im EU i SAD – i vlada i privatni ulagači – predani. Tvrtke bi se slijevale na novootvoreno i obećavajuće tržište kad bi im gubici zbog političkih događaja izvan njihove kontrole bili u potpunosti nadoknađeni.

Izmjena fiskalnog sporazuma 
Osiguranje od političkog rizika zapravo već postoji. Privatni osiguravatelji i reosiguravatelji poput njemačkog Euler Hermesa već ga godinama nude, baš kao i vladine institucije, poput Agencije za jamstvo multilateralnih ulaganja Svjetske banke i Korporacije za prekomorska privatna ulaganja američke vlade. Međutim, kako bi pokrili trošak reosiguranja, moraju naplaćivati znatne premije. Zbog ogromnih premija većina tvrtka jednostavno odluči pričekati dok oluja ne prođe, i upravo zato dotične vlade moraju preuzeti funkciju reosiguranja i iskoristiti svoje agencije samo za omogućavanje polica osiguranja. Mogle bi jamčiti za gubitke upravo onako kako jamče za Svjetsku banku: svaka bi vlada omogućila skroman razmjeran priljev kapitala i osigurati preostala sredstva u obliku opozivog kapitala koji bi bio dostupan kad i ako bi se gubici stvarno isplaćivali.

EU bi morao izmijeniti fiskalni sporazum radi izuzimanja opozivog kapitala i amortizacije stvarnih gubitaka u narednim godinama. Takva jamstva imaju jednu osobitost: što su uvjerljivija, to je manja vjerojatnost da će se upotrijebiti; vjerojatno će se pokazati da su troškovi reosiguranja gotovo nikakvi. Svjetska banka pravi je primjer toga. Trenutnim i uvjerljivim djelovanjem Europska bi unija mogla spasiti Ukrajinu, a i sebe. Ono što predlažem za Ukrajinu može se provesti i kod kuće. Dokle god brojni produktivni resursi miruju, ima smisla da iz fiskalnog sporazuma izuzmu ulaganja koja bi se s vremenom sama isplatila. Renzi, naprimjer, predlaže upravo takvo djelovanje. 

© Project Syndicate, 2014.