U praksi moguće su situacije da kupac dobara ili usluga dobije račun s iskazanim PDV-om a takav dobavljač nije uopće u sustavu PDV-a te se postavlja pitanje je li moguće odbiti pretporez po takvom računu.

Sličan problem obrađen je u slučaju Europskog suda pravde C-438/09 u kojem je poduzeće Dan-Trak primilo marketinške usluge od poduzeća Artem-Studio s obračunatim PDV-om. Međutim, poduzeće Artem-Studio nije se registriralo za potrebe PDV-a niti je platilo PDV, iako je na računu izdanom poduzeću Dan-Trak iskazalo PDV za pružene usluge.
Ne dovodeći u pitanje da su marketinške usluge stvarno pružene, Porezna uprava osporila je poduzeću Dan-Trak odbitak pretporeza po navedenim računima s obzirom na to da poduzeće Artem-Studio nije bilo registrirano za potrebe PDV-a.
Nadalje, Bogusław Dankowski kao vlasnik poduzeća Dan-Trak podnio je žalbu te je slučaj završio na poljskom administrativnom sudu. U prilogu svojoj obrani naveo je kako je registracija za PDV samo formalnost koja ne može imati utjecati na odbitak pretporeza.

Poljski administrativni sud odlučio je prekinuti postupak te postaviti upit Europskom sudu pravde je li u skladu s odredbama PDV Direktive nacionalni propis koji ne dopušta odbitak pretporeza u situaciji kad kupac primi račun s naznačenim PDV-om od prodavatelja koji nije registriran za potrebe PDV-a.
 Europski sud pravde u svojem inicijalnom razmatranju navodi kako sustav odbitka pretporeza ima za cilj osloboditi poreznog obveznika u cijelosti od tereta plaćanja PDV-a tijekom obavljanja svih njegovih gospodarskih aktivnosti čime se osigurava neutralnost cijelog sustava PDV-a.

U nastavku navodi kako je izvjesno da su marketinške usluge pružene društvu Dan-Trak te da su iste korištene u svrhu oporezivih izlaznih isporuka. Samim time, Europski sud pravde zaključuje kako su zadovoljeni materijalni uvjeti za odbitak pretporeza definirani odredbama PDV Direktive. Nadalje, iako je na računu bio naveden porezni broj, a ne PDV broj prodavatelja, Sud navodi kako određeni nedostatak na računu nastao krivnjom prodavatelja ne može dovesti u pitanje odbitak pretporeza za primljene usluge kod kupca.

U zaključku presude navedeno je da porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u navedenom slučaju s obzirom na to da je primio račun koji sadrži sve propisane informacije te da su nacionalne odredbe, koje ne dopuštaju odbitak pretporeza u slučaju kada prodavatelj nije bio registrirana za potrebe PDV-a, suprotne temeljnim odredbama PDV Direktive.
Potrebno je istaknuti kako je navedenu presudu i Porezna uprava implementirala u jednom od svojih službenih mišljenja pritom navodeći ako se kod izdavatelja računa utvrdi da obračunati PDV nije uplaćen u državni proračun da tada potencijalno postoji prijevarno postupanje.

U tom slučaju primatelju računa može se osporiti pretporez ako se temeljem objektivnih činjenica utvrdi da je isti znao ili morao znati da obračunani PDV neće biti plaćen u državni proračun zbog prijevarnog postupanja. 
Porezna uprava pritom navodi presudu Europskog suda pravde C-439/04 Axel Kittel u kojoj je definirano da činjenicu da je porezni obveznik znao ili morao znati da ne sudjeluje u prevari može dokazati tako da se izvrši provjeru poslovnog partnera postupajući pažnjom dobrog gospodarstvenika. Pritom, Porezna uprava konkretnije navodi da je na internet stranicama Porezne uprave moguće provjeriti tko je obveznik PDV-a te je stoga razumljivo da porezni obveznici nove partnere provjere prije stupanja u poslovni odnos.

Iz navedene presude moguće je zaključiti kako je u ovakvim situacijama moguće odbiti pretporez, međutim, potrebno je imati na umu stav Porezne uprave te je snažna preporuka napraviti kvalitetnu provjeru dobavljača, posebice u slučaju kad se radi o novim prodavateljima s kojima porezni obveznici nisu ranije poslovali.

*Pere Mioč – autor je menadžer za porezno i financijsko savjetovanje Mazarsa