Ulaskom u novo tisućljeće ušli smo u punom smislu te riječi u digitalno, umreženo doba. U novoj društvenoj paradigmi koju živimo ljudi su uvijek dostupni, uvijek online. Pogonsko gorivo našeg svijeta danas je znanje jer se uspješna gospodarstva i napredne tehnologije temelje na znanju.

O našoj sposobnosti stvaranja, prihvaćanja i primjene znanja u velikoj će mjeri ovisiti i ravnopravan suživot nacija na ovom planetu. Kako su znanje i tehnologija duboko utkani u sve pore svakodnevnog života, samo društva koja pokažu sposobnost podešavanja svojih obrazovnih sustava novoj paradigmi bit će u prednosti u globalnoj utakmici te osigurati održivost i kontinuitet razvoja u desetljećima koja dolaze. 

Unazađivanje društva
Hrvatska udruga poslodavaca jučer je predstavila još jedan p okušaj poslodavaca i poduzetnika da utječu na promjene koje su ovoj državi potrebne kako bismo postali bolje mjesto za život i spremniji nositi se bolje s izazovima digitalnog doba. U paketu HUP-ovih ciljeva i preporuka za izlazak iz krize i gospodarski rast među trinaest područja koja smatramo ključnima nalazi ih se više koja počinju s rječju "reforma". Jedno od područja kojima je neophodna prilagodba novoj paradigmi i ujedno krovna tema šeste po redu T-HT konferencije "Znanjem rastemo", koja će se održati ovoga petka, jest obrazovanje. Zašto se i HUP i HT bave upravo obrazovanjem, kada se barem  naizgled niti poslodavačka udruga niti nacionalni telekom ne bi trebali posebno zanimati za ovo područje? Odgovor je jednostavan i glasi da smo se i u obrazovanju, nažalost, zapustili i da nema opravdanja da se to stanje konačno ne promijeni. Obrazovne sustave trebali bismo izgraditi kako bismo nove generacije osposobili za život i suživot u globaliziranom i digitaliziranom okruženju. Strategija obrazovanja, koja modelira obrazovni sustav, više nego bilo koja druga poluga izravno utiče na formiranje budućih generacija.

U društvu u kojem znanje postaje ključni atribut vrijednosti i stvarni kapital, nužno je mlade učiniti sposobnima za stvaranje, akumuliranje i primjenu znanja.  Potrebu za promjenom obrazovnog sustava prepoznala je i Vlada RH te treba pozdraviti izradu nedavno predstavljene Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije koja započinje riječima: "Hrvatska prepoznaje obrazovanje i znanost kao svoje razvojne prioritete koji jedini mogu donijeti dugoročnu društvenu stabilnost, ekonomski napredak i osiguranje kulturnog identiteta…". Iako je dalek put od riječi do djela, kada bi nam obrazovanje i znanost stvarno postali razvojni prioriteti onda bismo se vjerujem konačno prestali vrtiti kružnim tokom polaganog propadanja i unazađivanja hrvatskog društva. Zato kvalitetno obrazovanje mora biti dostupno svima. Svima znači svakom djetetu, bez obzira na okolnosti i imovinsko stanje iz kojeg dolazi, kao i svakoj odrasloj osobi spremnoj na učenje tijekom cijelog života. Dok je ideal univerzalne dostupnosti još uvijek teško dohvatljiv u prevelikom broju zemalja, u Hrvatskoj nemamo niti jedan izgovor koji bi smio spriječiti da kvalitetno obrazovanje dostupno svima bude naša realnost. 

Prilagodba sustava
U Izvješću o globalnoj konkurentnosti za ovu godinu kao pokretač razvoja među najkonkurentnijim zemljama posebno su prepoznati inovativnost kao i potreba za prilagođavanjem obrazovnih sustava i okruženja. Iako se Hrvatska trenutno ne može pohvaliti ni inovativnošću ni sposobnošću prilagodbe obrazovnog sustava, činjenica da konačno imamo jasnu misiju obrazovnog sustava i artikuliranu viziju na kojoj strategija obrazovanja počiva svakako je barem korak u dobrom pravcu.Hrvatska su realnost stopa nezaposlenosti mladih veća od 55% i činjenica da na svaka 1,24 zaposlena dolazi jedan umirovljenik. To znači da za mlade nismo stvorili uvjete za ulazak u svijet rada dok starije tjeramo u mirovinu često prerano, pod izlikom oslobađanja radnih mjesta za mlade, čime stvaramo brojne druge probleme od kojih nije najmanje važan neodrživ mirovinski sustav. U pametnom, dobro posloženom sustavu obrazovanja i znanosti leži dio odgovora na ove velike izazove s kojima smo suočeni. 

Primjena znanja
U svim sferama života znanje zauzima ključno mjesto, kao voda života. Prisilno hranjenje učenika faktografskim podacima potpuno je promašen način za stjecanje znanja u vremenu u kojem je internetska tražilica na svim ekranima oko nas, od mobitela do televizora. Naučiti učiti postaje najvažnija vještina koju moramo savladati, jer sada već cijele živote provodimo učeći. A naučiti primijeniti znanje koje je stvoreno ili prisvojeno postaje ključna točka diferencijacije uspjeha i neuspjeha, na osobnoj i društvenoj razini. Znanje, za razliku od većine drugih resursa, ima specifično svojstvo da se konzumiranjem na iscrpljuje. Znanje možemo dijeliti beskonačno bez umanjivanja učinka koje je imalo u trenutku stvaranja i spoznaje.

Ta činjenica nas uvodi u moguću transformaciju čitavog čovječanstva. Stare su generacije sanjale o pristupu beskonačnom izvoru energije i moguće je da će novo znanje dati odgovor i na taj izazov. No mi smo u današnjoj društvenoj paradigmi, u kojoj znanje postaje ključni čimbenik svih procesa, zapravo pronašli resurs koji se ne troši i koji se vječno može koristit bez umanjenja inicijalne vrijednosti. Za takvo stanje, za takav društveni poredak valjalo bi obrazovati nove naraštaje.