Godina je krenula s dobrim najavama za poljoprivredni sektor. Ministarstvo poljoprivrede transparentno je već u siječnju objavilo plan natječaja za ovu godinu kako bi potencijalnim korisnicima dalo dovoljno vremena za planiranje i pripremu. Za mjere iz Programa ruralnog razvoja RH u 2018. godini raspisat će se ukupno 30 natječaja, za što je, kako tvrde, osigurano 3,75 milijardi kuna potpore.

"Čeka nas posao težak 3,75 milijardi kuna. Pratite natječaje, razvijajte ideje, pišite projekte i gradite budućnost naših ruralnih prostora", izjavio je ministar Tomislav Tolušić, te dodao kako je njegov tim prošle godine napravio veliki zaokret u korištenju sredstava Programa ruralnog razvoja. Podsjetili su kako je do kraja 2017. godine objavljeno natječaja u vrijednosti od 56 posto ukupno dostupnih sredstava, od čega je gotovo polovica objavljena tijekom 2017. godine. Hrvatskim poljoprivrednicima iz Programa ruralnog razvoja isplaćeno je ukupno 3,67 milijardi kuna.

Kriza mljekarstva
"Rezultati jednostavnijih procedura i bolje obrade projekata već su vidljivi i daju nam vjetar u leđa za provođenje novih natječaja. Sada znamo da možemo učinkovitije povlačiti sredstva i da korisnici ne moraju čekati dvije godine u neizvjesnosti hoće li proći na natječaju ili odustati od investicija", pohvalio se Tolušić. Iz tog razloga smo za Poslovni dnevnik i napravili blic anketu i analizu među onima koji su se našli prošlog tjedna na listi velikih tvrtki, ali i desetak tvrtki, OPG, zadruga i obrta, koji su dobili izdašna sredstva za ulaganje u sektor voća i povrća.  Svi najavljuju nove investicije u podizanje proizvodnje, nova skladišta, pakirnice, strojeve koji će im omogućiti plasman novih proizvoda na tržište, pa do podizanja nasada u voćarstvu koji bi trebali donijeti i veće količine voća i povrća.

Svi očekuju i da će im investicije donijeti i novo zapošljavanje.  Kada se pogledaju sve najave za ovu godinu, ali i podaci onog što je napravljeno, ugovoreno i isplaćeno u prošloj godini, što je također prošlog tjedna objavila Agencija za plaćanje u poljoprivredi, stvarno bi se moglo reći da je nakon par godine sporosti, lutanja, pa i sumnji u kojekakve nečasne rabote s Programom ruralnog razvoja, administracija konačno našla pravi smjer i dinamiku, poljoprivrednici ušli u štos s izradom projekata, popustile su i banke s kamatama, pa bi sada bilo za očekivati da taj veliki novac pokrene nešto mjerljivo – veću proizvodnju. Hrvatska je i dosad, kroz protekla dva i pol desetljeća, investirala ogromna, ali nacionalna sredstva, u poljoprivredu, no nitko se nije sjetio niti smatrao svojom obvezom da ih treba mjeriti kroz produktivnosti, rast proizvodnje, utjecaj na rast i razvoj pojedinih sektora.

Svi oni koji su dugo u poljoprivredi nerado će se sjetiti silnih milijardi kuna "ulupanih" u tzv. kapitalna ulaganja, koja su dobro krenula, podizane su farme muznih krava, najmodernije u Europi, a danas ogroman broj njih je prazan, pod hipotekama banaka, bez krava i proizvodnje. Sektor proizvodnje mlijeka je u dramatičnom stanju, a država nikada nije podvukla crtu i napravila analizu i izašla sa stvarnim brojkama koliko su kapitalna ulaganja bila promašaj ili ne.

Slično je i bilo i s operativnim programima, kroz koja su se davala ogromna bespovratna sredstva za podizanja nasada u voćarstvu, maslinarstvu, vinogradarstvu, povrtlarstvu. Oni su trebali donijeti revoluciju u nabrojanim sektorima prije ulaska u EU, no u konačnici proizvodnja nam pada. Ne treba zaboraviti da je to pokazala i analiza Ekonomskog instituta u Zagrebu. Kako nam je prošle godine objasnio jedan od autora studije znanstvenik Goran Buturac poražavajuća je činjenica da smo u razdoblju 2004.-2015. godine iz državnog proračuna i EU fondova dali potpora poljoprivredi u iznosu 36,2 milijarde kuna. 

Suprotno od Europe
Istovremeno vrijednost proizvodnje se u razdoblju 2008.-2015. smanjila za 27%, dok je u EU proizvodnja rasla 7%. On smatra kako Hrvatskoj nedostaje analitički okvir kojim bi se pratio učinak potpora na proizvodnju, zaposlenost, produktivnost i tehnološku opremljenost. Bez analitičkog okvira i sustava kontrole nemoguće je pratiti i razvijati sustav potpora. Ulaskom u EU, u sustavu potpora je poboljšano planiranje i provedba, tako da se barem s te strane može očekivati veća transparentnost i učinkovitost.

Potpore moraju biti u funkciji rasta i razvoja poljoprivredne proizvodnje i zadržavanja ljudi u ruralnim područjima, a ne suprotno, što smo svjedočili u proteklom razdoblju. Cilj svake poljoprivredne politike bi trebao biti rast proizvodnje, puna zaposlenost svih resursa, rast produktivnosti i stabilnost cijena. Zato bi sada bilo možda važno da Ministarstvo analitički krene pratiti novi investicijski ciklus i poveže ga kroz konkretne rezultate, mjerljive i vidljive te kroz podatke o utjecaju na veću proizvodnju, veću zaposlenost i izvoz kao rezultat spomenutih ulaganje. U konačnici bi se kroz ukupnu analizu utjecaja svih mjera i novca koji su u ovom programskom razdoblju plasirani, već trebalo krenuti raditi plan, koji su to sektori u koje ćemo ulagati u idućem razdoblju Zajedničke poljoprivredne politike. 

Formirati novi tim
To bi najbolje mogle pokazati sektorske analize, koje bi trebali osim ljudi uz Ministarstava, raditi i ugledni stručnjaci, ali i sam poljoprivrednici, temeljem kojih bi se moglo vidjeti koliko je ogroman novac iz EU fondova, utjecao na veću proizvodnju, bolju konkurentnost, niže cijene i veći dohodak, te zapošljavanje u ruralnim sredinama. Ministarstvo bi takav tim već sada treba formirati, ako ga nema, te barem dva puta godišnje javnosti predočiti podatke o konkretnom i stvarnom utjecaju investicija na poljoprivredu i veću proizvodnju.