Jadran Tvornica čarapa sazvala je glavnu skupštinu za kraj ovog mjeseca (29. kolovoza). Prošli tjedan upravi na čelu s direktorom Vinkom Barišićem stigao je i zahtjev za dopunom dnevnog reda koji ukazuje na duboke sukobe i nezadovoljstvo dijela dioničara. Točnije, onih koji nisu dio kruga suvlasnika s kontrolnim utjecajem.

Uz Danka Prgometa s 24,2 posto te Kuzmana Marasovića s 20,3 posto dionica, više od deset posto u vlasništvu ima i Mario Tadinac (11,2%), a na listi najvećih dioničara slijedi ih Deni Barišić sa sedam posto.

Peti po veličini dioničar, Zadranin Darko Prpić sa 6,58 posto udjela, s još nekoliko manjih zahtjevom za dopunom dnevnog reda skupštine traži pak “zastoj poslovanja i reviziju transakcija društva s vodećim povezanim stranama od kojih društvo i njegovi dionici ne ostvaruju konkretne ekonomske koristi”.

I na lanjski poziv na glavnu Skupštinu Jadran TČ-a on je bio dio skupine dioničara (tada njih desetak) koja je po skupštinskom pozivu izašla s prijedlogom nekoliko odluka, s tim da su tada primjedbe i zahtjevi bili ponešto drukčiji. Ali u konačnici su preglasani, tj. njihovi prijedlozi odluka nisu prihvaćeni.

I u međudioničarskim prijeporima u Jadranu, čini se, važnu ulogu imato što društvo ima vrijednu fizičku imovinu, tj. nekretnine, iako se u podnesku za dopunu prijedloga za skupštinsko očuvanje fizička imovina spominje rubno.

U prilično opsežno obrazloženom zahtjevu Prpić se ovaj put, uz ostalo, poziva i na institut transfernih cijena, a kao zakonska uporišta za svoje zahtjeve navode Zakon o trgovačkom društvu navodi i europska regulativa (potpore).

Kako se tvrdi u obrazloženju, povezana društva – JČ proizvodnja i JČ trgovina – osnovana su bez potrebnih skupštinskih odluka, na adresi Jadrana čijim se resursima i koriste, ali ne za njegov i račun njegovih 208 dioničara.

Tvrdi se i da su spomenute tvrtke osnovane kao profitni centri (ali izvan grupe), pri čemu su preuzele maloprodaju u zemlji i ključne inozemne kupce, a koristeći njegove zaštićene robne marke dulji su niz godina ostvarivali znatno bolje tržišne i ekonomske rezultate. Čak i uz “ekonomski neobjašnjiv rast prodaje JČ proizvodnje u vrijeme pandemije koronavirusa”, naglašava u dopisu Prpić.

Prelijevanje dobiti na povezane tvrtke

Samo Društvo u posljednje je četiri godine, od 2019. do 2022., ostvarilo više od 1,5 milijuna eura gubitaka unatoč izvanrednim višemilijunskim pozitivnim efekima sklapanja predstečajne nagodbe (2018.) zbog otpisa državnih i potraživanja Grada Zagreba kao i višemilijunskih Covid potpora (2020-2022.), napominje taj dioničar. U isto vrijeme JČ proizvodnja i JČ trgovina ostvarile su 3,3 milijuna kuna dobiti.

Osim lošijih rezultata, kaže, šteta za društvo ogleda se i u ostvarenom prometu te ovisnosti o dvjema navedenim tvrtkama. Njihov je vlasnik Triasvisia, d.o.o. u 100-postotnom vlasništvu člana obitelji direktora Jadrana Vinka Barišića (na čijoj je osobnoj adresi d.o.o. i registriran) kao i zamjenika predsjednika NO-a Danija Barišića.

U obrazloženju zahtjeva ističe se i da je Jadran d.d., primjerice, u 2017. ostvario 35,9 milijuna kuna prihoda, a JČ proizvodnja 4,4 milijuna (ne računajući međusobne transakcije), da bi se u pet godina taj omjer izokrenuo: Jadran d.d. zabilježio je 6,8 milijuna kuna, a JČ proizvodnja 33 milijuna. Još 2018. prihodi od prodaje koji se odnose na JČ proizvodnju i JČ trgovinu predstavljali su manje od 12 posto prihoda, a lani čak 87 posto.

“Takve suspektne transakcije, koje nikad nisu odobrene ili izglasane na glavnoj skupštini Jadrana, u naravi predstavljaju prijenos profitnih dijelova poslovanja, maloprodaje i izvoza, na vanjske pravne subjekte. Ali bez konkretne koristi za Društvo i njegove dioničare ili pravične, fer otpremnine za ostale dioničare”, tvrdi Prpić.

Zbog svega traži odlučivanje o suspenziji ključnih transakcija s JČ proizvodnjom i JČ trgovinom “kako bi se svi poslovi maloprodaje u zemlji i izvoz ključnim kupcima u inozemstvu opet ugovarali izravno s Društvom”.

Propitivanje tražbina i dividendi

Od Uprave Jadrana u zahtijevu se traži i izvješće o zaostalim dividendama i distribuciji zaostalih dividendi članovima NO-a, tj. dvama dioničarima društva kroz isplate anuiteta tražbina iz predstečajne (PSN), za razdoblje 2019-2022.

S tim u vezi taj manjinski dioničar navodi da su u PSN tražbine tadašnjih i aktualnih predsjednika i zamjenika NO-a (za koje tvrdi da us prijavljene van roka) utvrđene na 3 i 4,3 milijuna kuna, a Trgovački sud ih je rješenjem o nagodbi u ožujku 2018. prihvatio. U to vrijeme, predsjednik NO-a imao je 13,3 posto dionica Jadrana, a njegov zamjenik dionica nije imao sve dok 2020. direktor Društva dvojcu iz NO-a nije darovao po deset tisuća dionica.

Pozivajući se na dostupne podatke iz financijskih izvještaja u proteklih 15-ak godina, Prpić zaključuje da su spomenute tražbine jednog od ta dva dioničara zapravo obveze za neisplaćene dividende. U razdoblju 2011.-2015., kaže, evidentirane su obveze prema dioničarima za isplatu dobiti u iznosu od gotovo 6,2 milijuna kuna, da bi s izvještajem za 2017. bile reklasificirane kao obveze po pozajmicama prema članovima Uprave i NO-a.

S krajem 2018., kad je već potvrđena PSN, spomenuta tražbina za zajmove od dioničara i članova Uprave i NO-a smanjena je na 2,9 milijuna. “Proizlazi da tražbine dvojca iz NO-a krajem 2017. (do otpisa polovice u svrhu sklapanja PSN) iznose 398 kuna po dionici”, tvrdi se u obrazloženju zahtjeva za očitovanje o detaljima tako velikih njihovih tražbina s osnove zaostalih isplate dobiti.

Dotad, kao mogući izvor takve izvanredne dobiti potpisnici zahtjeva vide npr. navodnu prodaju imovine društva vezanu uz Zagrebtower odnosno vlastitih lokala za maloprodajnu mrežu nekad u vlasništvu tvrtke kćeri Posrednik.

Smatraju i da eventualno pozivanje na zastaru nema zakonska uporišta jer je rok za nju u smislu prava ostalih dioničara na potraživanja po mogućim zaostalim dividendama prekinuta isplatama tih dividendi dvojici dioničara tijekom protekle četiri godine.

Inače, vodstvo Jadrana je još prije tri godine namjeravalo povući društvo s redovitog tržišta Zagrebačke burze na kojemu su njegove dionice više-manje nelikvidne. No, skupština na kojoj se trebalo odlučivati o tome bila je otkazana, a inicijativa otada nije ponovljena.