Nedavno zabilježena inverzija krivulje prinosa u Sjedinjenim Američkim Državama – gdje su kamatne stope na desetogodišnje američke državne obveznice trenutačno niže od kamatnih stopa na kratkoročne obveznice – raspirila je bojazni o mogućoj recesiji u SAD-u koja bi nastupila kasnije ove godine ili 2020. godine. Međutim, paradoksalno, pogoršanje situacije u Americi moglo bi pomoći po pitanju poboljšanja bilateralnih gospodarskih odnosa s Kinom i smirenja eskalacije trgovinskog spora između dviju zemalja.

Takva predviđanja temelje se na recentnoj povijesti. Istina, uslijed smanjenja potražnje za uvozom, američke recesije obično imaju negativni utjecaj na gospodarstva s visokim udjelom trgovine u BDP-u, uključujući Kinu. Ipak, tijekom nedavnih pogoršanja situacije, Sjedinjene Američke Države također su bile spremnije nego što je uobičajeno za suradnju s Kinom u cilju pokušaja poticanja oporavka.

Agresivni porezni rezovi

Primjerice, tijekom posljednje velike recesije u SAD-u u razdoblju između 2008. i 2010. godine, činilo se da je Kina jedino veliko gospodarstvo koje je i sposobno i voljno poticati globalnu potražnju. Djelomično kao posljedica toga, došlo je do poboljšanja veze između Kine i Amerike gdje je čak SAD zagovarao davanje Kini većeg prava glasa u međunarodnim tijelima kao što je MMF i skupina G20.

Na sličan način, odnosi između Kine i SAD-a bili su na niskoj razini sredinom 2001. godine, nakon sudara u zraku američkog izviđačkog zrakoplova i kineskog borbenog zrakoplova iznad Južnog kineskog mora koji je rezultirao smrću kineskog pilota i uhićenjem američke posade. No, nakon 11. rujna 2001., teroristički napadi iznenada su pogoršali američke ekonomske izglede, a ekonomske veze između SAD-a i Kine poboljšale su se.

Za razliku od svojih prethodnika, administracija Donalda Trumpa možda nema međunarodnu suradnju u svom DNK-u. No, znakovito je da je Trump započeo trenutačni valutni rat u trenutku u kojem je američko gospodarstvo bilo pomalo pregrijano, djelomično kao posljedica agresivnih poreznih rezova koje je on progurao kroz Kongres krajem 2017. Frikcije s američkim trgovinskim partnerima, za koje brojni ekonomisti vjeruju da su štetne kako za SAD, tako i za globalno gospodarstvo, možda zapravo pomažu u smirivanju američkog gospodarstva. Međutim Trumpov stav prema Kini mogao bi omekšati, u slučaju materijalizacije recesije.

Dva čimbenika mogla bi spriječiti tu mogućnost. Prije svega, Kina bi mogla biti u situaciji da nije u mogućnosti ili da nije voljna pružiti gospodarski stimulans. Omjer javnog duga u odnosu na BDP kineske vlade danas je veći nego što je bio prije jednog desetljeća, kad su vlasti izbacile agresivni paket poticaja kako bi neutralizirale slabljenje izvozne potražnje nakon globalne financijske krize. Činilo se da će ta činjenica ograničiti sposobnost vlade za provedbu ekspanzionističke fiskalne politike u slučaju recesije u SAD-u.

Prostor za fiskalni stimulans

Međutim, kineski omjer javnog duga u odnosu na BDP još je uvijek znatno niži nego što je to slučaj u većini ostalih velikih gospodarstava, što ostavlja vladi nešto prostora za dodatni fiskalni stimulans u slučaju krizne situacije u gospodarstvu. Povrh toga, iako je Narodna banka Kine opreznija po pitanju injekcija likvidnosti po svojoj volji, relativno visok omjer pričuve koji nameće komercijalnim bankama nagoviješta da bi ona imala znatnu količinu vatrene moći u slučaju da se za tim pojavi potreba.

Drugi rizični čimbenik je smanjenje stope poreza na korporativnu dobit u SAD-u 2017. godine, koji povećava trgovinski deficit SAD-a s Kinom, dodatno narušavajući bilateralne odnose.

Cjelokupan američki trgovinski deficit odražava manjak nacionalne štednje SAD-a u odnosu na ulaganja. Uzrokujući povećanje državnog duga SAD-a za dodatnih 1-2 trilijuna američkih dolara tijekom sljedećeg desetljeća, smanjenje poreza iz 2017. učinit će stopu nacionalne štednje znatno negativnijom. Porezni rez pridonio je višem trgovinskom deficitu SAD-a. Predviđa se da će cjelokupni deficit ove godine biti veći nego u 2017. ili 2018. godini, a taj će se trend i nastaviti.

Manja neravnoteža

To uvelike nagoviješta da će se američki trgovinski deficit s Kinom povećati. Uslijed činjenice da američki političari i većina medija očito ne uspijeva uvidjeti povezanost između Trumpovog poreznog reza i rastućeg američkog trgovinskog deficita, oni će najvjerojatnije misliti da Kinezi čine nešto pogubno. Iz tog razloga, već dugo zastupam stajalište da smanjenje američkog poreza predstavlja značajnu strukturnu prepreku smanjenju američkog trgovinskog deficita s Kinom (i s brojnim drugim trgovinskim partnerima) te stoga i vjerojatan izvor tenzija tijekom sljedećih nekoliko godina.

Usprkos tome, američki trgovinski deficit (kao udio u BDP-u) obično se smanjuje usporedno sa slabljenjem američkog gospodarstva jer obično također dolazi do pada uvozne potražnje. Stoga bi recesija u Sjedinjenim Američkim Državama mogla u određenoj mjeri ublažiti negativan utjecaj Trumpovog smanjenja poreza na trgovinski deficit. Što je još važnije, i sama je kineska vlada agresivno smanjila poreze od kraja 2018. godine, kroz smanjenje poreza na dodanu vrijednost (sa 17% na 16% te zatim na 13%), smanjenje stope poreza na korporativnu dobit te smanjenje poslodavcima stope doprinosa za socijalno osiguranje.

Budući da nije izgledno da će ta recentna smanjenja poreza biti kompenzirana nižim ulaganjima ili značajno velikim povećanjem privatne štednje, najvjerojatnije će doći do snižavanja kineske stope nacionalne štednje. Posljedično, cjelokupni trgovinski suficit te zemlje – koji odražava mjeru u kojoj štednja premašuje ulaganja – vjerojatno će biti daleko manji 2020. godine i mogao bi se čak pretvoriti u deficit tijekom jednog ili dva kvartala. Iako će Kina gotovo zasigurno još uvijek imati bilateralni trgovinski suficit s Amerikom sljedeće godine uslijed učinaka američkog smanjenja poreza, neravnoteža će biti znatno manja.

© Project Syndicate, 2019.