Dosta gradova u Hrvatskoj u posljednjih je nekoliko godina počelo bodriti svoju lokalnu startup scenu. Mišljenja o tome mogu li uspjeti, kad im je svima iza ugla Zagreb, a Zagrebu su pak iza ugla Ljubljana, Budimpešta, Beograd, Sofija i Beč, a njima su pak iza ugla Berlin i London, vrlo su podijeljena. Migracije iz sela u grad, iz manjeg u veći grad, kao i one iz većih gradova u istinski kozmopolitske gradove i dalje traju, i sasvim će se sigurno nastaviti.

U Splitu, Osijeku i Rijeci već ima primjera uspješnih startupa, ali u drugim hrvatskim gradovima koji su manji možda niti ne bi trebalo tražiti samo startupe. U manjim sredinama već ima poduzetnika koji svoj biznis mogu raditi inovativnije. Nešto poput bjelovarskog Ferrodusa. No, koliko god Ferrodus bio dobar primjer, priča o potencijalnim startup uspjesima manjih gradova mnogo je složenija.

Ključan korak
U Bjelovaru je, naime, vlasnik lokalne teretane Vedran Presečki krenuo proizvoditi sprave za vježbanje. Trebale su njemu samome, zatim drugim teretanama, pa hotelima na jadranskoj obali, pa onda i pokojem kupcu izvana.  I tako su mehaničke sprave koje se naručuju po komadu, bojom i dizajnom prilagođavaju željama klijenata, stvorile malu manufakturu, tvrtku Ferrodus.

Vlasnik Ferrodusa, bivši trener fitnessa Vedran Presečki, proteklih je šest godina svoj biznis gradio malo-pomalo. Ključna promjena dogodila se lani.Presečki je do 2018. s tri radnika proizvodio nekih 80 mehaničkih sprava za vježbanje godišnje. Za jednu manufakturu, promet od gotovo 800.000 kuna, bio je sasvim solidan. No, u situaciji gdje se tržište preplavlja jeftinim kineskim proizvodima, i općenito gdje jača globalna konkurencija, takav model poslovanja nije bio jako profitabilan.

Presečki je to odlučio riješiti razvojem novog proizvoda koji bi globalno inovativan, a koji bi se zatim mogao proizvoditi serijski. Znači, postavio si je za cilj da ima globalno konkurentan proizvod, koji može prodavati po svijetu i koji može serijski proizvoditi. Te tri stvari pretpostavka su da u narednim godinama izgradi mnogo profitabilniji biznis nego ga ima danas. Bez sve te tri komponente šanse za to vrlo su male.

Presečki je novi, globalno inovativan proizvod Predator Hunt predstavio ovog tjedna u Bjelovaru. Riječ je o prvoj traci koja simulira prirodno trčanje po zemlji, i to pomoću ferrofluida, svemirske tehnologije koju je prije više od pola stoljeća otkrila NASA. Ferrofluid je magnetska tekućina.  Slobodnijim jezikom može se opisati i kao tekuće, namagnetizirano željezo. NASA ga je otkrila pokušavajući razviti raketno gorivo koje bi se u bestežinskom stanju moglo pumpati po cijevima pomoću magnetskog polja. Danas je ferrofluid tekućina koja zabavlja djecu u školama na eksperimentima fizike, jer svojim izgledom imitira izgled magnetskog polja kojem je izložena.

Problem primjene
Koristi se u vrhunskim zvučnicima, jer rafinira vrlo slabe vibracije i tako poboljšava zvuk. Vide joj primjenu u nekim budućim motorima koji bi pogonili mini-satelite CubeSatove, u magnetskoj rezonanciji u medicini, u izradi nove generacije teleskopa, a čak se pretpostavlja da će postati i baza za pokretne, takoreći tekuće elektrane.  No, ono stvarno posebno u ferrofluidima danas je to što savršeno upijaju šokove. Zato su hit u novim generacijama amortizera za automobile, a to svojstvo omogućava također da trčanje po Predator Huntu djeluje kao i trčanje u prirodi.

No, jedno je pričati o zanimljivoj NASA-inoj tehnologiji, a drugo je primijeniti je u novom, hrvatskom proizvodu. Da bi ugradio ferrofluid u svoju traku za trčanje i od toga napravio funkcionalan proizvod Presečki je devet mjeseci surađivao s nizom stručnjaka. Iako je trener fitnessa na razvoju mu je pomagao i brat Boris Presečki, trener reprezentacije Hrvatske u bodybuildingu i fitnesu.  Zatim je imao sreću što u Bjelovaru postoje studiji mehatronike i informatike.

Tako je imalo stručnjake za 3D modeliranje, one koji znaju raditi s laserima, jer se cijeli stroj reže, tj, proizvodi laserom. Nadalje, imao je ljude koji znaju elektroniku i programiranje. Predator Hunt dolazi s Android mobilnom aplikacijom koja može zapamtiti tip vašeg treninga i idući put automatski podesiti traku da nastavite gdje ste stali. Sam uređaj tijekom treninga prilagođava i opterećenje, a može simulirati i trčanje uz brijeg. Ništa od toga ne bi se moglo napraviti bez stručnjaka i popratne infrastrukture, znači akademskog zaleđa koje je uspio naći u Bjelovaru. 

Cilj je profitabilnost
U idućem koraku ima istu boljku kao i ostali inovativni poduzetnici u Hrvatskoj, a to je nerazvijena financijska infrastruktura. Zato se okrenuo prema EU fondovima za financiranje iduće faze razvoja, nabavku stroja nužnog za serijsku proizvodnju.  Grad Bjelovar dodatno mu je pomogao tako što je lani pobijedio na natjecanju Startup Bjelovaru pa je dobio nagradu od 100.000 kuna.

Usto, publicitet koji je dobio na tom natjecanju pomogao mu je da izađe na strana tržišta. Sam kaže da je zahvaljujući tome lani preokrenuo strukturu prihoda. Sad praktički sve što proizvede proda u inozemstvu, iako je prihod ostao i dalje na oko 800.000 kuna. Kad se sve to sumira, Presečki je imao mnogo sreće što je sve to uspio naći i povezati u Bjelovaru. Da li takvu infrastrukturu za razvoj inovativnog poduzetništva, pa i startupa, imaju i drugi manji gradovi u Hrvatskoj, nisam baš siguran. Bilo bi dobro da imaju. No, prvo što u tim gradovima moraju shvatiti je da niti jedan dio infrastrukture koja je tu pobrojana i od koje je bila nužna za Predator Hunt nije bila – zgrada.