Dolazak na vlast, a sada već i prvi na široko poznati i osporavani predsjednički potezi Donalda Trumpa iz dana u dan ne prestaju čuditi i povlačiti pitanje pa kako se to dogodilo baš Sjedinjenim Američkim Državama – kolijevci moderne demokracije.
Kako je upravio u SAD-u na vlast došao čovjek koji je u mnogo toga, u stvari previše toga, antipod svim onim vrijednostima koje čine američko društvo. U mnogim demokratskim zemljama od Njemačke, preko Francuske pa sve do Hrvatske umjesto takvih pitanja trebalo bi se postavljati jedno mnogo važnije i za europski život kakav poznajemo slobodno možemo reći od presudne važnosti. To pitanje treba glasiti kako da se nama ne dogodi Donald Trump – u ovom slučaju ne Trump kao čovjek, biznismen, otac i sl. već kao najozbiljniji i do sada najopasniji vjesnik jednog nezgodnog fenomena. Činjenica je kako Donald Trump nije prvi čelnik neke demokratske zemlje nakon čijeg izbora su se mnogi građani pitali kako nam se ovo dogodilo te s pravom prosvjedovali protiv prvih poteza legalno izabrane vlasti.
Međutim Trump je možda zadnji poziv na buđenje svim političkim, ali i gospodarskim elitama koje su se pomalo uljuljale u stogodišnjeg sna u kojem stvari teku ili bolje reći stoje upravo nakon kako oni to zamišljaju. Sad ih je iz tog sna počela buditi realnost koju čine nezaposleni, deložirani, gladni i obespravljeni građani koji nisu pripadnici plavih okovratnika ili ljudi s niskom stručnom spremom već nekada ponosni predstavnici srednjeg sloja. A upravo u tom srednjem sloju u današnjim modernim demokratskim revolucijama, što dolazak Trumpa na vlast zasigurno jest, leži najveći problem za sve one koji misle da se svijet nije promijenio i da je gospodarska kriza ostala samo u sferi ekonomskog i nekako mimoišla ono što nazivamo kategorijom društvenog.
Presmirena i presigurna Bruxelleska birokracija dobar je primjer za ono što bi se moglo dogoditi u Europskoj uniji ako ubrzo ne zazvone budilice. Isti u mnogo čemu gotovo identični srednji sloj onom američkom mogao bi kroz nekoliko izbornih ciklusa, točnije kroz godinu do dvije sve te birokrate ostaviti bez posla. I uzalud će se onda pričati o helikopterskom novcu, važnosti eura i sl. kada će nacionalističke, protekcionističke i prije svega ksenofobne snage vraćati nacionalne države na kartu Europe bez potrebe za nekakvim "nadriupravljanjem" iz centra moći koji čak nema niti legitimitet. I nemojmo se zavaravati upravo ovim riječima oni koji bi mogli doći na vlast opisuju Bruxelles.
Uostalom već Brexit je trebao biti poziv na buđenje koji se čini i nije nešto posebno zazvonio u EU ili barem nedovoljno glasno da bi se stvari brže i učinkovitije počele mijenjati i što je još važnije te promjene komunicirati na van. A gdje je u svemu tome Hrvatska? Puno bliže fenomenu Trumpa nego što se čini na prvu. Nedjelovanje, nedostatak vizije, previše plagiranja, priča o vojnom roku i sličnih spinova voda su na mlin onim koji bi mogli na vlast dovesti nekoga poput Trumpa.
Možda i puno goreg, jer bazen iz kojega Amerikanci izvlače svoje "ridikule" puno je veći i tamo se još uvijek pronađe i pokoji biznismen ili glumac koji može vladati zemljom. Na Hrvatskoj političkoj sceni u ovom trenutku teško je prstom uperiti mimo dvije najjače stranke ili u najboljem slučaju tri do četiri stranke i reći da postoji imalo ozbiljnija opcija. Anarhizam koji bi donio na vlast dolazak onih koji se sada nude kao treći put ostavio bi toliko duboke posljedice na društveno ekonomsko stanje države da bi tako nešto bilo nepopravljivo. Problem je kao i u svim ostalim državama da Trump ne dolazi kao Trump već kako odgovor na postojeće elita – u Hrvatskoj je iznimno važno da naše elite toga postanu svjesne.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Postoji ipak jedna bitna razlika između američkih i europskih izbora. U Europi pobjeđuje onaj tko dobije najviše glasova.
Pisac ne razumije značenje riječi elite!
” Nedjelovanje, nedostatak vizije, previše plagiranja, priča o vojnom roku” – izgleda da ovoga “putopisca” najviše žulja benigni slučaj Barišić, a ima amneziju kad je u pitanju pljačka svih slojeva tipa Milanović i drugovi!
Uključite se u raspravu