Vrhovni sud RH, je u svojoj odluci Revt 137/10 dao odgovor na slijedeće pitanje: “Može li u ovršnom postupku ovrhovoditelj ostvariti i pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice iz ovršne isprave iako zakonske zatezne kamate nisu izričito navedene kao obveza ovršenika u ovršnoj ispravi?“. Prema mišljenu ovog suda, kada u ovršnoj ispravi nije izričito impostirana obveza plaćanja zakonske zatezne kamate ovršni sud ne može dozvoliti ovrhu i radi naplate zakonske zatezne kamate koja nije utvrđena u ovršnoj ispravi.

Pri tome nije od utjecaja što su odredbe o zakonskoj zateznoj kamati iz čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN, broj 35/05 – dalje: ZOO) prisilne prirode. Naime, prisilna priroda odredbi o zakonskoj zateznoj kamati prisilne su samo glede visine kamate, a ne i glede postojanja obveze da je dužnik dužan beziznimno pored novčane obveze vjerovniku isplatiti i zakonsku zateznu kamatu jer se stranke u svako doba mogu i odreći naplate zakonske zatezne kamate, što znači da mogu i prilikom utvrđivanja obveze u ovršnoj ispravi glede obveze samog plaćanja zakonske zatezne kamate ugovoriti i drugačije. Konačno čl. 20. Ovršnog zakona određeno je da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne i vjerodostojne isprave. Dakle u granicama ovršne isprave, u ovom slučaju sudske nagodbe, pa stoga ako i kada sukladno ovršnoj ispravi dužnik nije dužan pored glavnice isplatiti i zakonsku zateznu kamatu sud koji određuje ovrhu ne može rješenjem o ovrsi dopustiti ovrhu na predmetu i sredstvu ovrhe i radi naplate zakonske zatezne kamate.