Izvlaštenje zemljišta kao način rješavanja problema nije osobito popularna mjera. Država za tim činom obično poseže tek kada iscrpi sve ostale mogućnosti jer se u suprotnom može naći na tankom ledu s teškim optužbama o kršenju ljudskih prava. S druge strane, premda je privatno vlasništvo u uređenju u kojem živimo svetinja, opće dobro ili državni interes kako se službeno naziva, još uvijek je posebna kategorija iznad pojedinačnog interesa. U posljednjih desetak dana bilo je nekoliko slučajeva kada su državni službenici posegnuli za izvlaštenjem. Na području Gubaševa u Zagorju gdje se treba graditi aerodrom, sedam parcela u vlasništvu mještana proglašeno je zemljištem od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku što znači da su njihovi vlasnici primorani prodati svoje livade državi po cijeni po kojoj su to već učinili njihovi susjedi.
Slično se prošli vikend dogodilo na trasi buduće autoceste Zagreb-Sisak. Iako Vlada nije donijela odluku o izvlaštenju, vlasnicima kuća u Kušancu, Gradićima i Kurilovcu, gdje prolazi prva dionica budućeg autoputa, jasno je da neće imati izbora. Otići ću kad mi budu rušili kuću, jer to ne mogu gledati, kaže jedna od mještanki. Osim emocionalnih postoje i brojni drugi problemi koji će pratiti izvlaštenje. Prije svega proceduralne greške za koje stanovnici optužuju Hrvatske autoceste koje im, kako kažu, nisu na vrijeme uputile pismo s najavom da će ih uskoro posjetiti sudski vještaci koji će procijeniti vrijednost zemljišta, što su iz HAC demantirali. Problem je i “ostatak” zemljišta. Jer kad HAC od parcele od 2,3 tisuće kvadrata otkupi 1,1 tisuću postavlja se pitanje što će vlasnik s preostalom dijelom, koji nitko neće htjeti kupiti. Koliko god se bunili, rezultat ovoga spora države sa svojim građanima unaprijed je poznat. Zakon o izvlaštenju dopušta oduzimanje ako će se “u novoj namjeni postići veća korist od one koja se postizala korištenjem te nekretnine na dosadašnji način”. Osim toga, Vladin Savjet za prostorno uređenje najavio je donošenje zakona o urbanoj komasaciji s obrazloženjem da Zakon o izvlaštenju loše funkcionira. Njime će se, kažu, konačno stvoriti red i planiranje u prostor te ozakoniti mogućnost uzimanja privatnog zemljišta u gradovima za potrebe javnih građevina, kao što su zgrade, ceste i slični objekti. A tek tada će se država naći na tankom ledu, budući da sličan zakon nije donosen početkom devedesetih jer je previše podsjećao na sličan propis iz komunističkog vremena, iako je zapravo ostavština Austro-Ugarske.