Hrvatska ima prekrasnu, razvedenu obalu sa 1185 otoka, od kojih je 67 naseljenih, podatak je koji se nauči već u osnovnoj školi. Prosječnom učeniku taj podatak kazuje kako je domaći turistički potencijal velik, i kako svaki stranac može mjesecima uživati samo obilazeći hrvatske otoke.

A onda puno godina kasnije ‘hladan tuš’. Naime, brze međuotočke veze tijekom sezone, a i van nje, ne postoje. Nemoguće je redovnim trajektnim linijama skakutati s Hvara na Vis, s Visa na Brač ili Lastovo, i obratno. To u praksi izgleda ovako. Ako se turist odluči obići dva ili tri hrvatska otoka, trebat će najmanje tjedan dana. Naime, prvo će morati putovati trajektom na jedan otok, zatim s njega natrag na kopno, pa tek onda s kopna drugim trajektom na idući otok. Naravno, sve to ako mu se posreći da je njegov trajekt u, recimo, splitsku luku stigao prije nego što je onaj koji ide na idući otok isplovio. Ako se to nije dogodilo, spava se na kopnu pa putuje idući dan. Tako od Brača do Visa netko neiskusan može putovati i dva dana. Dovoljno je uzeti zemljopisnu kartu pa vidjeti da je ta udaljenost smiješno mala u odnosu na vremensku dužinu putovanja. I tko je kriv za tu nelogičnost. Država? Poduzetnici? Stanovnici otoka? Svi pomalo. Država jer subvencionira samo jednoga. Naime, hrvatski brodari ne mogu živjeti bez subvencija i one će do kraja 2008. dosegnuti 500 milijuna kuna. Čak 70 posto troškova javnih brodskih linija pokriva se iz državnog proračuna, a 90 posto tog novca odlazi Jadroliniji. Oni dobro posluju, a daljnji razvoj ih možda i ne zanima. Ako se spomene povezanost otoka, odmah počinje kukanje o neisplativosti i slaboj naseljenosti. Naravno, ne govori se o razvojnim planovima, malim katamaranima koji turiste voze po otocima, a ovi možda plaćaju i više da vide te ljepote. S druge strane, poduzetnici i ne pokazuju neki interes za iskorak u novi biznis. Ne postoje mali brodovi koji turiste voze od otoka do otoka. Barem ne u rukama neke manje tvrtke koja bi svoju ponudu objedinila i nešto zaradila. Možda pokoji lokalac i preveze nekoga s Brača na Vis, ali budimo iskreni, na domaćim otocima nedostaje i puno drugih stvari. Tako da prijevoznik osim promjene plaže i nema što ponuditi. A stanovnici otoka baš i ne pokazuju veliki interes za unapređenje ponude. Dok su apartmani puni, a furešti previše ne prigovaraju, sve je ok. Tako za nepovezanost otoka postoji jedan zajednički krivac, a on se zove mentalitet. Ako se nekom i skakuće s otoka na otok, uvijek može otići u Grčku ili negdje dalje.