Neizvjesnost vezana uz kineske gospodarske izglede uznemiruje globalna tržišta – prvenstveno zbog činjenice da je po tom pitanju teško pronaći odgovore na brojna pitanja. Zapravo, gotovo je nemoguće predvidjeti putanju kineskog gospodarstva, uslijed zbunjujućih – ako ne i kontradiktornih – znakova koje odašilju kreatori politika. U realnoj ekonomiji, utrživ sektor vođen izvozom smanjuje se uslijed slabe inozemne potražnje.  

Suočeni s usporenim rastom u Europi i Japanu, umjerenim rastom u SAD-u i ozbiljnim izazovima u zemljama u razvoju (izuzev Indije), pokretači kineske trgovine znatno su oslabili.  Međutim, istovremeno, rastuća domaća potražnja održava kinesku stopu rasta relativno visokom – majstorija koja je postignuta bez znatnog povećanja zaduženosti sektora kućanstava. Uslijed ekspanzije privatne potrošnje, sektor usluga doživio je procvat otvorivši brojne mogućnosti zapošljavanja. To jasno ukazuje na zdravo rebalansiranje gospodarstva.  Situacija u korporativnom sektoru je složena. S jedne strane, visoko inovativne i dinamične privatne tvrtke potiču rast. Doista, takve se inovacije događaju u brojnim i najrazličitijim područjima, u rasponu od biotehnologije do obnovljivih izvora. Najveći napredak zamjetan je u sektoru informacijske tehnologije, zahvaljujući tvrtkama kao što su Alibaba, Tencent, Baidu, Lenovo, Huawei i Xiaomi.

Poljuljani stupovi
S druge strane, korporativni sektor ostaje podložan ozbiljnim ranjivostima. Brza kreditna ekspanzija u 2009. dovela je do ogromnog pretjeranog ulaganja i viška kapaciteta u sektorima robe široke potrošnje, osnovnim industrijama poput industrije čelika te osobito na području nekretnina. Stupovi starog modela kineskog gospodarskog rasta u ovom su trenutku suočeni s brojnim problemima i snose znatnu odgovornost za trenutno usporavanje gospodarskog rasta.  Usprkos tim izazovima, u stvarnosti je kineska tranzicija prema inovativnijem gospodarstvu kojeg pokreću potrošači već dobrano u tijeku.

To nagovještava da je gospodarstvo u ovom trenutku suočeno s usporavanjem prepunim uspona i padova, a ne sa slomom i da se umjereni rast može opravdano učekivati u srednjoročnom razdoblju – to jest, pod uvjetom da se problemi u financijskom sustavu ne intenziviraju. Kako trenutno stoje stvari, broj nenaplativih kredita je u porastu, ponajprije uslijed slabog stanja u teškoj industriji i u sektoru nekretnina. Dok, prema navodima službenih izvora, na nenaplative kredite otpada 1,67% kredita komercijalnih banaka, kineska investicijska banka CICC procjenjuje da je ta brojka bliža iznosu od 8%.

Ako je zaista tako, moglo bi biti znatnih posljedica za bankarski sektor – i za šire gospodarstvo.  Hoće li se to zaista dogoditi ovisi o odlučnosti političkih reakcija. Kao što je to bilo u kasnim 1990-ima, nakon azijske financijske krize, Kina bi se mogla naći u poziciji da se pouzda u veliku bilancu plaćanja na tekućem računu po pitanju konsolidacije zajmova, otpisa dugova i dokapitalizacije banaka.  Ali bojazni ne završavaju na tome.

Neto privatni odljev kapitala ostaje znatan i ne pokazuje nikakve znakove usporavanja. Posljedično, pričuve Narodne banke Kine (PBOC) smanjile su se za oko 500 milijardi dolara tijekom prošle godine, s osobito velikim padovima od otprilike 100 milijardi dolara u svakom od protekla dva mjeseca. Ti odljevi, zajedno s volatilnošću na tržištu dionica i valuta, sve više zabrinjavaju ulagače i kreatore politika. 

Bijeg kapitala
Nažalost, jasno obrazloženje svega toga tek se treba pojaviti. Neki misle da je sve to uslijed kombinacije ostvarenja otvaranja tržišta kapitala i precijenjenog deviznog tečaja, predviđajući da će se neto priljev nastaviti u trenutku kad se valuta ponovno resetira na tržišnu razinu. Ostali sumnjaju u utjecaj insajderskih informacija: egzodus kapitala naznačava da su gospodarske prilike i izgledi rasta u znatno lošijem stanju od onoga što službene brojke impliciraju.

Oni za koje antikorupcijska kampanja predstavlja izravnu prijetnju mogli bi biti skloni iznošenju svog novca iz Kine. Ali brojni drugi mogli bi to učiniti iz straha da vlada neće dati tržištima "odlučniju ulogu" u gospodarstvu, već bi se mogla pokrenuti u smjeru vršenja snažnije kontrole. Priljev kapitala obično se odvija tamo gdje su pravila jasna i stabilna. Obzirom na sustavnu važnost Kine u globalnom gospodarstvu, neizvjesnost oko njenih planova i izgleda svakako će imati odjeka diljem globalnih tržišta kapitala. Eto zašto je toliko važno da kineska vlada poveća transparentnost donošenja odluka, uključujući komuniciranje svojih političkih odluka na učinkovitiji način.

Razmotrite umirujući učinak nedavne izjave guvernera Narodne banke Kine Zhou Xiaochuana da će središnja banka održavati juan "u osnovi stabilnim" prema košarici valuta i dolaru.  Međutim najvažniji neriješeni problem koji utječe na kineski financijski sustav je prožetost državne kontrole i vlasništva i implicitna jamstva koja prožimaju tržišta imovine. To vodi do pogrešne raspodjele kapitala i pogrešne procjene rizika, što će doprinijeti labavoj kreditnoj kulturi. Nedostatak kreditne discipline osobito je problematičan u kombinaciji s visoko prilagodljivom monetarnom politikom, jer to može na umjetan način održavati u životu zombi tvrtke. 

Trajnija volatilnost
U cilju rješavanja tog problema, kineski vođe moraju izdvojiti bilancu plaćanja na tekućem računu od sustava dodjeljivanja kredita; ali nema jasnih smjernica vezanih uz to pitanje. Štoviše, oni bi se trebali nadovezati na već poduzete mjere vezano uz otvaranje računa kapitalnih transakcija, čime bi s vremenom poboljšali učinkovitost raspodjele kapitala, iako je taj postupak nesumnjivo zakompliciran mušićavošću prekograničnih priljeva kapitala.Trenutna gospodarska volatilnost u Kini vjerojatno će potrajati, iako bi ju povećana transparentnost mogla znatno umanjiti. Ako tome pridodamo pametno korištenje državnih resursa, zajedno sa stabilnim reformama, Kina bi trebala biti sposobna postići umjereni, ali održiv dugoročni rast. 

Koautor Fred Hu je predsjednik i osnivač Primavera Capital Group, investicijske tvrtke u Kini

© Project Syndicate, 2015.