Nema kapitala za privatne investicije

Autor: Denis Čupić , 03. prosinac 2013. u 22:00

Problem svakog tko investira u Hrvatsku nedostatak je alternativnih izvora kapitala, točnije fondovske industrije, pri čemu osim FGS-ova ostaju dostupna ograničena sredstva malog broja fondova.

Evidentan pad u privatnim investicijama jako muči i aktualnu Vladu, dok prozivanja privatnog sektora za nepokretanje investicija jasno pokazuju nervozu koja se osjeća u situaciji kada se država mora ponovo okrenuti svome starom modelu forsiranja investicija javnog sektora i javnih poduzeća.

Na stranu s kritikama investicija javnog sektora i činjenicom da će država ponovo opustošiti bilance javnih poduzeća i poduzeća u većinski državnom vlasništvu, potrebno je sagledati pravi uzrok nepokretanja privatnih investicija. Privatne investicije većim dijelom čine direktna ili indirektna ulaganja u nekretninski sektor, te jednim značajnim dijelom u energetiku.Trenutna dostupnost kapitala za projekte u Hrvatskoj očitava se u plasmanima domaćih banaka i banaka koje preferiraju regiju. Već iz površne analize dolazimo do zaključka kako je riječ o istim sustavima, o bankama većinom u talijanskom ili austrijskom vlasništvu, s iznimkom Sberbanke i Splitske banke. One plasmane rade dijelom kroz svoje hrvatske banke, a dijelom kroz "sestre" ili "majke" iz Austrije ili Italije. To nas dovodi do situacije u kojoj su svi plasmani posljednjih petnaestak godina koncentrirani u šest banaka. Unutar tih plasmana veliki dio projektnih financiranja odobravanih sredinom 2000-ih nije na žalost ostvario zacrtane rezultate, točnije prihode, i postao je dio rizičnih plasmana.

Niski rejting
To nas dovodi do situacije u kojoj je developer koji želi postaviti financiranje svoga projekta osuđen na obijanje pragova navedenih banaka koje su, iako imaju dovoljno pasive, blokirane u daljnjim odobravanjima zbog strogih odredaba rezervacija koje se odnose na rizične plasmane. Uvriježila se praksa kritiziranja banaka i bankarskog sektora, ali zaboravlja se da je upravo današnja "konzervativnost" banaka dobar način očuvanja stabilnosti bankarskog sektora i stabilizacije rizičnih plasmana te oporavka bilanci banaka.To nas dovodi do stvarnog problema s kojim se suočava svatko tko danas investira u Hrvatskoj, a to je nedostatak alternativnih izvora kapitala, točnije fondovske industrije u kojoj, osim FGS-ova koji su podbacili u projektnim financiranjima, Hrvatskoj ostaju dostupna ograničena sredstva ograničenog broja fondova.

Razlog nedostatka interesa fondova za naše tržište i za projekte na našem tržištu je slojevit. Dijelom je to averzija prema Hrvatskoj zbog niskog rejtinga, a drugim dijelom i zbog malog tržišta u velikim gradovima zasićenih projektima komercijalnih nekretnina. Također i zbog višegodišnje najave velikih JPP projekata koji još nisu u fazi aktiviranja kapitala. Tu je i nestimulirajuća regulativa, ali i ono najznačajnije – nedostatak aktivne uloge države u privlačenju međunarodnih equity fondova i poticanju razvoju domaćeg financijskog tržišta.Osim nekoliko manjih fondova koji su zainteresirani za financiranja startupova kod nas nema jače uloge fondova u financiranjima. Usto, važno je shvatiti da poslovni anđeli u pravilu ne investiraju u nekretninske projekte već u tehnološke i energetske, a kod nas su mjerilo investicija ulaganja u nekretnine. Možemo razlikovati samo da li je riječ o primarnoj investiciji u nekretnine, pa ju nazovimo direktan "real estate" ili se radi o određenoj, na primjer, industrijskoj investiciji kod koje se ulagaže u vlastite objekte, pri čemu oko 50% investicije ide u nekretninu.U Europi, a pogotovo u anglo-saksonskim zemljama, uvriježena je praksa investiranja tzv. equity fondova koji kroz plasmane svojih sredstava bilo pozajmicama (kao klasično kreditiranje), ulaskom u suvlasništvo projektnog društva ili "mezzanine" financiranjima (hibridom kreditiranja i ulaska u društvo) osiguravaju stabilnu alternativu bankarskom financiranju. U europskoj praksi etablirali su se investitori od tzv. familiy offices kao manjih equity fondovova jedne ili više financijski imućnijih obitelji, sve do ogromnih korporativnih fondova kao što su Carlyle, Marcol ili Macquarie.

Do sada su potonji korporativni fondovi iskazivali interes samo za državne kapitalne projekte i monetizaciju, dok ne pokazuju interes za privatne projekte. I to iz jednostavnih razloga, lošeg rejtinga, nepripremljenih projekata kod koji faza aktiviranja kapitala slijedi tek u razdoblju od 18 i više mjeseci i malog broja projekata u kojima faza aktiviranja kapitala slijedu unutar šest mjeseci. Naime, da bi neki od ovakvih fondova otvorio country office za Hrvatsku potrebna je minimalna kritična masa plasmana koja opravdava troškove lokaliziranog ureda. Za sada je naše investicijsko tržište premalo za ovakve korporativne divove, u što sam se i sam uvjerio u nekoliko pregovora sa Carlyleom i Marcolom.Za Hrvatsku je adekvatno rješenje privlačenje srednjih i velikih family officea, uz razvoj domaćeg fondovskog tržišta i struktura. Naime, postoji dio srednjeg i višeg sloja građana koji bi uz uravnoteženi rizik zasigurno bili zainteresirani da do 20% svoje ušteđevine ulože u balansirane fondove. Da bi se ovo počelo ostvarivati država mora početi aktivno promišljati fiskalne mjere koje bi porezno favorizirale ovakve vidove štednje građana koja, izvjesno je, neće nikada oduzeti primat bankama pa stoga niti biti prijetnja pasivi banaka. Država mora poticati akumuliranje kapitala građanstva, a ne prijetiti destimulirajućim mjerama kao što su oporezivanje nekretnina jer samo motivirano građanstvo koje stvara akumulaciju kapitala može biti garant oporavka.

Uloga države
Jedna od prvih proaktivnih državnih mjera trebala bi biti ciljana konferencija na koju bi se pozvali srednji i veliki family officei, kao i manji i srednji korporativni fondovi. Ta konferencija ne smije postati road show državnih projekata već promocija investiranja i poslovanja u Hrvatskoj. Dakako, mjere kao, na primjer, uvođenje petogodišnjeg flat-taxa zasigurno bi bile vrlo poticajne za etabliranje alternativnog tržišta kapitala. Stvaranje povjerenja stranih fondova u hrvatske projekte olakšalo bi pokretanje investicija, akumulaciju potrebnog equitya i lakše plasmane domaćih kao i hrvatskom tržištu sklonih banaka jer bi se omogućio matching equity kapitala i bankarskog financiranja i do odnosa 50/50. što bi u situaciji pojačane procjene rizika omogućilo jačanje kreditnih plasmana za investicije. 

Komentari (2)
Pogledajte sve

Upravo to, investicijska klima je ispod nule. Investitori nemaju sigurnosti ni na jednom polju (pravno, porezno, sigurnosno itd…) a tržište je izuzetno malo i nekonkurentno ako se finalni proizvod ili projekt temelji na kupce/klijente iz samo Hrvatske. Dakle, jedino projekti koji ne ovisu o domaćem tržištu imaju startnu šansu za alternativne equity fondove. a što se tiće fgs fondovi, mislim da bi trebalo biti takvih još 20ak fondova jer jedino može se razvijati takva industrija sa kvalitetnom i pravovremenom podrškom države, a tek onda bi došli family offices i manji strani fondovi. Ostalo je sve samo pričam ti priču…uz dužno poštovanje prema svima.

Baš naprotiv .
Kapitala ima koliko hočeš.
I to jeftinog kapitala .
A zašto nema investicija ?

Zato što su porezi (572 razna) toliko veliki da se ne isplati ništa raditi niti s korištenjem jeftinog kapitala.

Pogledaj koliko je stopa profita najuspješnijih Hrvatskih tvrtki.
U Hrvatskoj bi propala i tvrtka da proizvodi i dila Maricu.

New Report

Close