Rad trgovina nedjeljom, odnosno zabrana tog rada, tema je koja se već 20-ak godina nalazi među najznačajnijim javnim raspravama u Hrvatskoj, a dodatno ju je aktualizirao Ivica Katavić, direktor križevačkog trgovačkog lanca KTC, koji je objavio da od 1. siječnja 2020. oni više neće raditi nedjeljom. Dvije zabrane rada nedjeljom, koje je Vlada donijela 2004. i kasnije 2009., pale su na Ustavnom sudu te u proteklih 10-ak godina gotovo cijeli trgovački sektor radi sedam dana u tjednu.

Nema više radne snage

Glavni argument Ustavnog suda za ukidanje zabrane rada nedjeljom bio je da je Vlada zabranom povrijedila ravnotežu prava onih koji rade, poduzetničkih sloboda te općeg interesa. Prije 10, odnosno 15 godina, snažan argument za rad nedjeljom bila je i visoka nezaposlenost, odnosno najava, a ponegdje i praksa, da trgovci otpuštaju radnike koji im više ne trebaju zbog smanjenog obujma posla.

S druge strane, danas je glavni argument u pozivima za ponovno uvođenje zabrane rada trgovina nedjeljom, ili barem regulacije sektora u tom smjeru, osim već standardnih poziva na kršćanske i obiteljske vrijednosti, upravo nedostatak radne snage u trgovini. Naime, većina trgovaca danas muku muči s radnom snagom te gotovo da i nema trgovine, bilo da je riječ o kvartovskom dućanu, kiosku, lokalu u trgovačkom centru ili velikom trgovačkom lancu, a koji u svom prostoru nije izvjesio obavijest da traži nove radnike.

Trenutačno je, prema službenim podacima, prosječna neto plaća u trgovini 4300 kuna, no neki trgovci, posebice oni u stranom vlasništvu, plaćaju i znatno više od toga.

Prema posljednjim službenim podacima za prošlu godinu, koje je Fina pripremila za Večernji list, Konzumovi radnici bili su plaćeni prosječno 4303 kune, Bipa je plaćala 5246 kuna, Pevec 5416 kuna, Müller trgovina 5532 kune, Emmezeta i Kaufland nešto više od 6700 kuna. Na vrhu su bili Metro C&C sa 8116 kuna i dm-drogerie markt sa 9434 kune. Plaće u malim trgovinama, izvan većih gradskih središta, puno su skromnije te nije rijetkost da zarade trgovaca tamo ne prelaze 2500-3000 kuna mjesečno. Dakle, očito postoje dva suprotstavljena tabora, jedni koji žele zabranu rada nedjeljom, te oni drugi koji smatraju da bi im takva zabrana nanijela nemjerljive štete.

Promjene navika potrošača

Drago Munjiza, nekadašnji šef Konzuma kaže da se on oduvijek zalagao, uglavnom zbog obiteljskih i društvenih vrijednosti, za zabranu rada trgovina nedjeljom, a da su pokušaji od prije 10-15 godina bili napravljeni traljavo i da su kao takvi morali pasti na Ustavnom sudu. On je skloniji ideji da se rad nedjelom “regulira”, a ne striktno zabrani. Svjestan je da postoji niz okolnosti koje mogu utjecati na stav o nedjelji.

Prije svega, Hrvatska je turistička zemlja te je teško očekivati da bi turisti tijekom sezone na Jadranu blagonaklono gledali na to da im, ponekad i jedina točka opskrbe na nekom otoku ili u manjem priobalnom mjestu, bude zatvorena.

Tu je i problem da je Hrvatska “dugačka”, odnosno da postoji niz naselja u našoj zemlji koja su u neposrednoj blizini granice te ako trgovine neće raditi kod nas, što priječi građane da u svoj “tradicionalni” šoping odu u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, ili pak Mađarsku, a nakon toga nastave i dalje kupovinu obavljati u tim zemljama i tijekom tjedna.

Upravo na mogućnost promjene navika i vjernosti potrošača upozorio nas je i Jurica Lovrinčević, predsjednik Uprave Peveca.

On je, kako kaže, jedan od glavnih zagovornika zabrane rada nedjeljom, kako zbog želje da njihovi radnici taj dan provedu zajednički u krugu obitelji, tako i zbog sve većeg nedostatka radne snage.

Pevec konkretno, kažu u Upravi, nedjeljom na godišnjoj razini okrene i 200-injak milijuna kuna bez PDV-a. Tamo su svjesni da bi se taj prihod mogao preliti na subotu i ponedjeljak, ali samo pod uvjetom kada bi u projekt, više ili manje dobrovoljne zabrane rada trgovina, ušli svi iz sektora.

Najveći promet vikendom

Jasno je da kada bi, za primjer Pevec, zatvorio svoja vrata nedjeljom, koja im je u Zagrebu po prometu identična ostalim danima u tjednu, a konkurencija ne, da bi većina kupaca otišla u Bauhaus, Metro, Lesninu te sve ostale prodajne centre koji bi radili.

I dok su KTC i Pevec uglavnom lanci stvoreni hrvatskim kapitalom, trgovački lanci čiji su investitori iz inozemstva u pravilu su protiv ikakvih zabrana rada. Naime, oni su velikom većinom ulagali u trgovačke centre, a koji su posljednjih godina, iz ovih ili onih razloga, postali društvene institucije u koje obitelji nedjeljom idu u šetnju, na kavu ili u kupovinu te oni, u pravilu, najveći promet ostvaruju upravo vikendom.

S druge strane, čak i lanci koji ne spadaju u kategoriju trgovačkih centara, nisu skloni zabrani rada nedjeljom jer su njihovi investitori u procesu složenih studija izvodljivosti i profitabilnosti investicije ukalkulirali uvjete rada u Hrvatskoj kakvi su postojali u trenutku njihove investicije. Svako “nasilno” mijenjanje pravila igre donijelo bi “zlu krv”, gubitke te nepovjerenje sadašnjih i budućih investitora. Stoga se kao jedino rješenje za problem rada trgovina nedjeljom čini tržište i odluka svakog pojedinog trgovca što mu se isplati, te eventualni dogovor samih igrača, iako bi neki rekli da bi takav dogovor predstavljao svojevrsni oblik kartelskog ponašanja na štetu kupaca i tržišta.

Činjenica je da bi svaka jednostrana reakcija države bila kontraproduktivna.v