Prošloga je mjeseca kolumbijski Medellin bio domaćin zapanjujućega okupljanja. Otprilike 22.000 sudionika okupilo se na Svjetskome urbanom forumu i raspravljalo o budućnosti gradova.

Najviše se govorilo o stvaranju "gradova za život", tj. promicanju pravedna razvoja urbanih sredina, u kojima većina građana svijeta već živi i u kojima će do 2050. živjeti čak dvije trećine. I sama je lokacija bila simbolična: nekoć ozloglašen zbog narkokartela, Medellin danas uživa zaslužen ugled jednoga od najinovativnijih gradova na svijetu. Priča o njegovoj transformaciji nudi važne pouke za urbana područja diljem svijeta. Tijekom 80-ih i 90-ih godina prošloga stoljeća šefovi kartela poput zloglasnog Pabla Escobara vladali su ulicama Medellina. Escobarova moć nije počivala samo na iznimno unosnoj međunarodnoj trgovini kokainom, već i na drastičnoj nejednakosti u Medellinu i Kolumbiji.

Golema sirotinjska naselja, koje je vlada zapravo napustila, nudila su spremne zaposlenike kartela. U nedostatku javnih službi Escobar je svojom velikodušnošću osvojio najsiromašnije stanovnike Medellina iako je terorizirao grad. Danas ta sirotinjska nasilja jedva možete prepoznati. U siromašnoj četvrti Santo Domingo novi gradski sustav žičara služi stanovnicima koji žive stotinama metara u planini, ukinuo je njihovu izolaciju od centra grada. Put do centra danas traje tek koju minutu, a socijalne i gospodarske prepreke između neslužbenih naselja i ostatka grada sada se ruše. Problem sirotinjskih gradskih naselja nije riješen, no korist koju je donijelo poboljšanje infrastrukture jasno se vidi u održavanim kućama, muralima i stadionima u blizini postaja žičara. 

Pouke Americi  
Žičare su najistaknutiji projekt, za koji je Medellin lani dobio Zelenu nagradu Veronica Rudge za urbani dizajn koji dodjeljuje Sveučilište Harvard. Počevši s gradskom vlašću Sergija Fajadra (koji je danas guverner departmana Antioquia, u kojemu se nalazi Medellin), koji je imenovan gradonačelnikom 2004., grad ulaže velike  napore u promjene u sirotinjskim naseljima, poboljšanje obrazovanja i promicanje razvoja. Grad Medellin izgradio je avangardne javne građevine u područjima koja su većinom bila razrušena, omogućio boju za fasadu građanima koji žive u siromašnim četvrtima te počistio i poboljšao ulice – i sve to u vjeri da će narod, ako se prema njemu ponašate s poštovanjem, cijeniti svoju okolinu i ponositi se svojom zajednicom.

A ta se vjera i te kako isplatila. Gradovi diljem svijeta i lokacija su i tema glavnih rasprava o društvu, i to s dobrim razlogom. Kad pojedinci žive blizu jedni drugima, ne mogu pobjeći od društvenih problema: sve veće nejednakosti, uništavanja okoliša i nedovoljnih javnih ulaganja. Forum je podsjetio sudionike na to da je za gradove u kojima se živi potrebno planiranje – a ta je poruka u sukobu s prevladavajućim stavovima u većini svijeta. No, bez vladina planiranja i ulaganja u infrastrukturu, javni prijevoz i parkove te osiguranja pitke vode i sanitarnih uvjeta, u gradovima se neće moći živjeti, a upravo siromašni građani najviše pate zbog izostanka tih javnih dobara. Medellin nudi i pouke SAD-u. Prema nedavnim istraživanjima, nejednako je planiranje potaknulo gospodarsku segregaciju u SAD-u, a u gradovima bez javnog prijevoza došlo je do zamki siromaštva zbog nedostatka dostupnih radnih mjesta. Konferencija je išla dalje naglašavajući da "gradovi u kojima se može živjeti" nisu dovoljni. Moramo stvoriti urbana područja u kojima se pojedinci mogu razvijati i stvarati inovacije. Nije slučajnost što se prosvjetiteljstvo – koje je dovelo do najvećeg i najbržeg povećanja životnog standarda u ljudskoj povijesti – odvijalo upravo u gradovima.

Novi je način razmišljanja prirodna posljedica visoka stupnja naseljenosti, ovisno o tome jesu li zadovoljeni pravi uvjeti – oni koji uključuju javne prostore u kojima ljudi mogu komunicirati i u kojima se razvija kulutura te demokratski duh koji pozdravlja i potiče javno sudjelovanje. Ključna tema foruma bio je dogovor o nužnosti ekološki, društveno i gospodarski održivog razvoja. Svi su ti aspekti održivosti međusobno povezani i nadopunjuju se, a gradovi pružaju kontekst u kojima je to najvidljivije. Nejednakost je jedna od najvećih prepreka postizanju održivosti. Naša gospodarstva, naše demokracije i naša društva plaćaju visoku cijenu za sve veći jaz između bogatih i siromašnih. Možda je najneugodniji aspekt sve većeg jaza u dohotku i bogatstvu u mnogim državama taj što produbljuje nejednakost prilika. Neki su gradovi pokazali da ti uzorci nisu rezultat nepromijenjivih gospodarskih zakona. Čak i u naprednoj državi s najviše nejednakosti SAD-u neki se gradovi, poput San Francisca i San Josea, mogu usporediti s najuspješnijim gospodarstvima u pogled u jednakosti mogućnosti. 

Politička volja 
Kako mnoge vlade diljem svijeta muče politički zastoji, gradovi s naprednim stavovima postaju simboli nade. Podijeljeni SAD čini se nesposobnim za rješavanje zabrinjavajućega porasta nejednakosti. No, njujorški gradonačelnik Bill de Blasio pobijedio je na izborima upravo zbog obećanja da će nešto poduzeti u vezi s tim. Iako postoje ograničenja u vezi s tim što se na lokalnoj razini može poduzeti (državno oporezivanje, primjerice, znatno je važnije od općinskih poreza), gradovi mogu pomoći u osiguranju povoljnosti stanovanja. Usto, imaju posebnu odgovornost za pružanje kvalitetne usluge javnog obrazovanja i javnih pogodnosti za sve. Medellin i Svjetski urbani forum pokazali su da to nije samo san. Drukčiji je svijet moguć: treba nam samo političke volje da to ostvarimo.

Project Syndicate, 2014.