Je li neka politička stranka naručila progon radnika Rimac Automobila u njegovoj središnjici u okolici Zagreba? Ako jeste, kome je to postao politički program? Je li moguće da se za dvije nadolazeće izborne godine (2019. za predsjednika RH, 2020. za Sabor) netko priprema “izmusti” novac za kampanju tako što će “žmigati” visoko-tehnološke tvrtke napadajući im ključni resurs – talentirane radnike – pa im kada plate javno pružati zaštitu? Ako to nisu samo hipotetska pitanja, onda je to nešto čime bi se trebala pozabaviti policija i Državno odvjetništvo, jer takva je praksa prije svega protuzakonita. Tek onda na red dolazi sve ostalo, uključujući moralnu iskvarenost.

U srijedu je, naime, policija, kao da neme drugog posla, morala provjeravati nekoliko radnika tvrtke koju predsjednica, političari u Vladi i Saboru hvale na sva usta, a čijeg je osnivača i suvlasnika Matu Rimca najugledniji svjetski tehnološki fakultet MIT upravo uvrstio na popis 35 najboljih inovatora u Europi mlađih od 35 godina. Tvrtka Rimac Automobili proizvodi najbrži električni automobil na svijetu. U njoj radi 400 radnika, a desetinu čine stranci. Rimac ne da to ne skriva, već se time hvali. Naglašava da je u Hrvatsku uspio privući automobilske stručnjake iz cijelog svijeta. Trenutno kod njega rade ljudi 26 nacionalnosti. Dolaze iz Brazila, Meksika, SAD-a, Kanade, Pakistana, Indije, Šri Lanke, Južne Koreje itd. Neki imaju tamniju boju kože, valjda poput Sirijaca.

Posjete stranih investitora

Kada se proširila vijest o problemima s radnicima Rimac Automobila isprva su svi u branši mislili da je to neslana šala. Zatim se sumnjalo da je to nekakav manevar šefa političke stranke HSS-a i gradonačelnika Samobora Kreše Beljka. Naime, Beljak je na svom Facebook profilu objavio da se gradom šire lažne vijesti o ilegalnim migrantima te da je to eskaliralo. “Prava istina je da je jedna gospođa vidjela ‘migrante’ u jednom trgovačkom centru u Samoboru te ih odmah prijavila policiji. Policija je utvrdila da se radi o stranim zaposlenicima jedne samoborske tvrtke s urednim radnim i boravišnim dozvolama”, napisao je Beljak. Nakon toga je Mate Rimac na Facebooku objavio prvo: “Stvarno? To su naše Indijce/Pakistance/Šri Lančane gnjavili?”; a zatim je potvrdio da se radilo o njegovim zaposlenicima i dodao: “Stvarno se nadam da naši sugrađani nisu toliko ograničeni. Ali s obzirom da znam kako se neki odnose prema ‘Bosancima’ iz prve ruke, ništa me ne bi čudilo”.

Možemo vjerovati da se sve to dogodilo slučajno i da je osoba koja je prijavila Rimčeve zaposlenike to, eto, napravila pogreškom. No, protivno je zdravoj logici da je osoba koja živi u blizini središnjice Rimac Automobila i koja je toliko “dobro informirana” da zna za ilegalne imigrante, ujedno do te mjere neinformirana o tome da Rimac zapošljava strane radnike od kojih neki imaju boju kože kao “Sirijci”.

Tim više je to neobično kada znate da se istim tim krajem, oko Rimčeve tvornice, već neko vrijeme šire priče i o tome da dva hotela u Svetoj Nedjelji jako dobro posluju dijelom i zato što mu tamo u posjet dolaze strani investitori, poslovni partneri, potencijalni kupci i – turisti, koji dolaze u ture razgledavanja tvornice najbržeg električnog automobila na svijetu.

Nemoguće slučajnosti

Osoba koja je prijavila Rimčeve radnike policiji kao ilegalne imigrante, i to u Samoboru, gradu naslonjenom na Zagreb i s pogledom na Sloveniju, mjestu poznatom po poduzetništvu, nije prvo pomislila da bi stranci, i to osobe druge boje kože, mogli biti investitori. S obzirom na to kako kotiramo na Doing Business ljestvici, to bi još i mogli prihvatiti. Nije pomislila niti da su poslovni partneri. U Hrvatsku primjerice dosta su velika ulaganja, i o tome se dosta u medijima govorilo, napravili Indijci i Turci. To bi već teže mogli prihvatiti. Nije pomislila niti da su kupci nečega što se tamo proizvodi. Prvi kupac Rimčevog automobila bio je Kolumbijac, a često se priča da mu kupci prije kupovine dolaze u tvornicu isprobavati i dogovarati detalje na automobilu prije isporuke. Dakle, vrlo je teško vjerovati u takve slučajnosti, te da su samo one dovele do neugodnosti za tamnopute radnike Rimac Automobila.

No, najteže je povjerovati da ta osoba, koja je Rimčeve radnike prijavila policiji, nije pomislila da bi to mogli biti – turisti. Sramote li za Hrvatsku turističku zajednicu (HTZ) što je u svijetu uspjela promovirati čime se to bavi naša zemlja, a da u Hrvatskoj, i to u krugu 20 kilometara oko Zagreba, glavnog grada zemlje, nije uspjela pučanstvo informirati da turisti dolaze u različitim veličinama, različitoj odjeći i obući, a eto, kako smo sad saznali, mogu potencijalno imati kožu druge boje, ne samo bijelu.

U pravu i kriminalistici koristi se princip Ockhamove britve: najjednostavnije objašnjenje u pravilu je ono koje je točno. Da živite u Dubrovniku ili Vukovaru sve ovo o Rimčevoj tvornici vjerojatno ne biste znali ili ne bi imali prilike čuti iz prve ili druge ruke. Međutim, kad joj živite toliko blizu, primjerice u Samoboru, onda ste svega toga itekako svjesni. Hoćete li onda kao dobronamjerni građanin koji poštuje zakon nazvati policiju i prijaviti Rimčeve radnike kao ilegalne imigrante?! Naravno da nećete. Osim ako nemate neki drugi motiv.

Histerija oko boje kože

Nije Mate Rimac jedini koji zapošljava strance. Zato je pravo pitanje, ako nije riječ o glupoj zabuni, hoće li nešto poduzeti policija i Državno odvjetništvo jer ne vjerujem da su odustali od zaštite hrvatskih građana i onih koji ovdje imaju legalno boravište, a nemaju bijelu boju kože. Jer u ovom trenutku najmanje bi nam trebalo da prva žrtva histerične kampanje koja se ovih dana vodi protiv imigranata bude upravo najpoznatija hrvatska visokotehnološka tvrtka Rimac Automobili. v