Ruska agresija u Ukrajini dovela je u pitanje spremnost i sposobnost NATO-a da zaštiti svoje istočnoeuropsko krilo. Kad se Poljska prije 15 godina pridružila NATO-u, činilo se da će članak 5. – načelo "svi za jednoga, jedan za sve", koje omogućuje kolektivni odogovor na oružani napad na bilo koju državu članicu – biti temelj sigurnosti države.

Saveznici su odonda pronašli brojne načine obveze iz članka 5. potvrde operativnom praksom. Novi Strateški koncept, koji je Savez izglasao na sastanku na vrhu održanome u Lisabonu 2010., kolektivnu je obranu istaknuo kao jedan od tri glavna zadatka, naglašavajući važnost razvoja popratnih planova, organizacije zajedničkih vježbi i obuke i stvaranja "vidljivog osiguranja" unutar država članica. U pogledu definirajuće strategije, ovaj plan zadovoljava poljska očekivanja. Popratni planovi o kojima je Poljska pregovarala od 2008. do 2010. uključuju vojno jačanje države u slučaju agresije s istoka. Slične su planove provele i Litva, Latvija i Estonija. Drugi je praktični korak u poboljšanju spremnosti NATO-a za obranu istočnog krila bila organizacija zajedničkih vojnih vježbi

Opasnost i odgovor

Te su vježbe potvrdile ozbiljnost NATO-a u obrani istočnih članica. Podjednako je važna i uspostava institucija NATO-a u Poljskoj, osobito Signalnog bataljuna i Centra za obuku združenih snaga, koje je Poljska uspjela zadržati unatoč reformama zapovjedne strukture NATO-a. Ako ništa drugo, institucijska je pristunost ojačala osjećaj sigurnosti Poljaka – što više NATO-a, to bolje – tako misle mnogi od nas. Isti se princip primjenjuje na NATO-ov Program ulaganja u sigurnost. Fond je već utrošio više od 650 milijuna eura na modernizaciju zračnih, pomorskih i logističkih baza u Poljskoj. Usto, ogranak američkog zrakoplovstva djeluje u središnjoj Poljskoj. Te praktične mjere odvijaju se u doba kada ruska agresija u Ukrajini ukida svaku sumnju u važnost NATO-a. Međutim, prepoznavanje potencijalne opasnosti nije jednako kao i razvoj učinkovita odgovora.

Današnja je strateška okolina znatno drukčija nego 1997., kada je vodstvo NATO-a podržalo molbe za članstvom Poljske, Češke i Mađarske, a Ukrajini i Rusiji dodijelilo status povlaštenog partnera. Štoviše, ruska agresija u Ukrajini tjera NATO da nanovo definira svoj odnos s Rusijom i Ukrajinom. U svakom će slučaju NATO na svojem sastanku na vrhu koji će se u rujnu 2014. održati u Walesu morati razviti novu stratešku viziju toga odnosa.

Kako bi to postigao, NATO mora odgovoriti na četiri ključna pitanja. Prvo je pitanje koliko je SAD posvećen Europi? Iako se američki predsjednik više usmjerio na područje Azije i Pacifika te smanjio broj američkih snaga u Europi, to ne bi trebalo umanjiti sposobnost ili reakcije Saveza. Međutim, Europljani se moraju i dalje zalagati za važnost NATO-ve transatlantske veze. Drugo je pitanje koliko je Europa posvećena NATO-u? Financijska kriza dovela je do značajnog smanjenja davanja za obranu, a tu politiku treba što prije promijeniti. Europa mora razviti vojnu specijalizaciju i zajedničke snage za poboljšanje Saveza u cjelini. Ako Europa nije predana, što se može očekivati od angažmana SAD-a? Treće je pitanje kako bi NATO trebao odrediti odnos s Rusijom?

Ograničavanje sukoba

Nakon izbijanja krize na Krimu i u istočnoj Ukrajini, ruskom je povlaštenom partnerstvu s NATO-om očito istekao rok. To ne znači da treba raspustiti Vijeće NATO-a i Rusije, već se pristup NATO-a treba promijeniti ako želi obuzdati razornu agresiju Rusije u istočnoj Europi, na južnom Kavkazu i u središnjoj Aziji. Upravo zato Savez treba razviti nove, pametne politike ograničavanja sukoba u odnosu s Rusijom koje će se temeljiti na političkim, diplomatskim, financijskim i vojnim alatima. Posljednje je pitanje kako možemo ojačati odnose s Ukrajinom? Zapad mora pokazati da je politički na strani Ukrajine te poticati prozapadnjačku politiku. NATO bi trebao jačati vojnu suradnju s Ukrajinom provedbom odredaba Povelje o posebnom partnerstvu, što znači da će se Savez morati aktivno uključiti u reformu i ponovno naoružanje ukrajinskih vojnih snaga.

© Project Syndicate, 2014.