Hrvatski turizam je kroz svoja gotovo dva stoljeća tradicije prošao više sličnih, teških razdoblja: Prvi svjetski rat, Drugi svjetski rat, Domovinski rat… brojne svjetske i regionalne krize i sukobe. U počecima svojeg razvoja, naš se turizam oslanjao na autohtoni stil života, prirodno okruženje, kulturno nasljeđe, domaću hranu i bio je nadopuna na tradicionalne gospodarske djelatnosti nekoga kraja.

Zato je i njegova revitalizacija tekla relativno brzo. Samo nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, prvi turisti iz dotad okupatorske zemlje, Njemačke, počeli su stizati na hrvatski Jadran kao turisti. Obnavljali su se razrušeni hoteli, infrastruktura, uređivali kampovi. Stari trabakuli, logeri, bracere preuređuju se u ploveće pansione . S vremenom opće zakonodavno okruženje i planiranje usmjerava privatne investicije prema rentijerstvu, sve se manje razvijaju ugostiteljske djelatnosti hrane i pića u domaćinstvu, a sve se više grade smještajni kapaciteti za noćenje.

U pansionima je bio maksimalno dozvoljeni kapacitet 20 postelja, privatna osoba nije mogla biti vlasnikom hotela, privatni restorani su imali ograničenje na broj zaposlenih. U osvit društvenih promjena pokrenuti su novi procesi koji će ukinuti dotadašnja ograničenja razvoja. Turizam je rastao na novim osnovama, bile su dobre sezone, nije bilo problema za pristup kapital. I onda Domovinski rat. Rat je uništio turizam, ali i zdravo poduzetništvo. Na razvalinama društva u poratnom vremenu, koje, čini se, traje duže nego nakon Drugog svjetskog rata, polako se oporavlja i turizam. Trebalo je gotovo 15 godina da se hrvatski turizam vrati na prijestolje stare slave. Ponovo dobre sezone, sve bolji pristup investicijskom kapitalu i onda velika svjetska ekonomska kriza, pa izbjeglička kriza i svjetski teroristički rat.

Jamčenje sigurnosti

Terorističke akcije usmjerene na turizam događaju se u Egiptu, Tunisu, Londonu, Madridu, Parizu, Maliju, Istanbulu, na Baliju, u Sarajevu. Na udaru je javni prijevoz, mjesta javnog okupljanja, ugostiteljski i turistički objekti, te kulturno povijesni spomenici. Zbog tih razloga za očekivati je da će vlade većine turističkih emitivnih zemalja preporučiti svojim građanima da ljetuju u vlastitoj zemlji.

Takva namjera ima i svoju ekonomsku pozadinu, pored činjenice da jedino u vlastitoj zemlji vlasti mogu jamčiti sigurnost svojim građanima. Hrvatska sama nije izravno izložena prijetnjom terorističkog napada iako je naš građanin bio otet i smaknut u Egiptu od strane terorističke organizacije ISIS. Ipak je Hrvatska članica NATO saveza i njeni vojnici sudjeluju u vojnim misijama u Afganistanu. Hrvatska graniči s Bosnom i Hercegovinom u kojoj postoji latentna opasnost od aktiviranja fanatičnih ekstremista spremnih na terorističko djelovanje. Također, važna je činjenica da BiH, Crna Gora, kao ni Kosovo, ali ni Makedonija nisu još uvijek politički stabilna područja s punom funkcijom pravne države, a mogu biti i jesu pod dodatnim pritiskom migracijskog vala s Bliskog istoka. Kombinacija ekonomske krize, međunacionalnih netrpeljivosti i velikog priljeva migranata može dodatno destabilizirati cijelo ovo područje.

Ako se pridodaju problemi Turske koja se je našla između ratom zahvaćene Sirije i ratnih djelovanja u toj zemlji te zbrinjavanja milijunskog vala migranata, ekonomski iscrpljene Grčke koja je također na udaru migranata i nerazvijene Albanije, onda se može reći da svjedočimo rastućoj nestabilnosti južnog Balkana. Dakle naša situacija je stabilna, ali pod utjecajem razvoja događaja u susjednim istočnim i jugoistočnim zemljama, kao i daljnjih kretanja migracijskog vala koji prolazi i našom zemljom.

Što radi dobar domaćin?

Na ukupno negativno ozračje u Europi djeluje i suspenzija slobodnog prometa roba i ljudi, podizanje žičanih ograda među državama, nejedinstvo oko rješavanja problema migracijskog vala i najava ukidanja schengenskog graničnog režima. Sve navedeno događa se mimo mogućnosti našeg utjecaja. Okolnosti ne možemo mijenjati, ali ne smijemo se niti prepustiti ravnodušnosti i čekanju konačnog ishoda. Bez obzira ne sve, baš kao i naši stari u razdobljima velikih kriznih događaja i nakon njih, i mi moramo stalno raditi na poboljšanju svojega ugostiteljstva, kućanstva. Naše izvorne vrijednosti koje prepoznaju vjerni gosti naš su najveći kapital .

Dobar domaćin svome gostu nudi svoje najbolje proizvode, otkriva mu mjesta na koja i sam rado odlazi, upoznaje ga sa svojim prijateljima s balota i briškule, vodi ga pomusti ovce ili dignuti mreže, u jutarnju nabavu spize na placu. Naš stil života onakav kakav je u svom izvornom obliku, najveći je doživljaj našim gostima. Zato se i vraćaju godinama, naš dom je i njihov drugi dom. Nove goste možemo privući baš takvom ponudom autentičnog domaćinstva. To nam je ujedno i prilika da se razlikujemo od smještaja koji nema duše , odnosno koji je možda i opremljeniji i luksuzniji od našega, ali je hladan za goste koji traže doživljaj destinacije. Prema pokazateljima uspješnosti najvećih svjetskih portala koji povezuju ponudu i potražnju u smještaju i prijevozu (Airbnb, Booking.com, Uber), ona se temelji upravo na poznatom domaćinu, gosti i domaćini se, osobito preko Airbnba, međusobno upoznaju i prije dolaska na odredište.

Oznake kvalitete

Važno je okupiti proizvode i usluge autentične kvalitete pod zajednički kišobran , znak raspoznavanja, brend. Kod proizvoda imamo oznake Izvorno hrvatsko , Otočni proizvod , ali i regionalne brandove poput Istarske kvalitete (IQ). Kod smještaja imamo regionalne oznake kvalitete poput Domus bonusa u Istri, Kvarner family na Kvarneru, a uskoro kreće označavanje izvorne kvalitete domaćinstava Zadarske županije kroz projekt Laibeling obiteljskog smještaja Zadarske županije kojega provodi Turistička zajednica Zadarske županije.

Sve te prednosti se mogu zgodno marketinški naznačiti i predstaviti potencijalnim gostima. Što više ugodimo željama i potrebama svojim gostima to ćemo biti manje ovisni o posrednicima, prolaznim gostima i općim uvjetima za putovanje. Ako tako gledamo na turizam onda ćemo vidjeti da nam je tržište mnogo veće nego što smo zamišljali.