I dok tvrtka Crnovečki poklanja predsjednici Kolindi Grabar Kitarović kišobran vlastite izrade, a druga kompanija Kisha najavljuje slanje svojih hi-tech kišobrana ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu čini se kako se nogometna euforija polako ispuhuje, a na red dolaze daleko teže i nimalo ugodne teme.

Slučaj Uljanik kojega se već od prije godinu ili dvije uspoređuje s Agrokorom zbog troškova koje bi mogao donijeti državi počeo se opasno kotrljati točno u ono vrijeme kada smo svi euforično slavili pobjedu nad Englezima i iščekivali sraz s Francuskom. Zasjenio je nogomet na nekoliko dana istarski škver u medijima ali i kod političara i ostalih nadležnih tako da smo sada u fazi naglog buđenja suočeni s novom možebitnom gospodarskom havarijom koja se mora rješavati.

Nema odmora

Tako da se pomalo čini kako za ovu zemlju jednostavno nije predviđen odmor kada je gospodarstvo u pitanju. Naravno, sami smo si za to krivi. Kako nema uspjeha na prvenstvu svih prvenstava, u najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, bez planiranja, liderstva, najuspješnijih u timu itd. Tako nema niti uspjeha u gospodarstvu bez svega toga. Recept je isti, identičan s nekoliko drugih začina, ali istim ishodom – pobjedom, slavljem i osiguravanjem budućnosti za generacije koje dolaze.

Tika-taka, tika-taka… a nije način na koji igraju Španjolci već vrijeme koje prolazi, kuca naš gospodarski sat pritisnut problemom kvalitetnih radnike, inovacija, industrije i proizvodnje, javnog duga i prevelike državne birokracije i slično. Kuca neumoljivo brojeći dane do trenutka kada nećemo biti prvaci već kada ćemo biti opasno ugroženi ispadanjem ne iz finala ili četvrtfinala već iz mundijala u cijelosti.Zdravstvo i mirovinska reforma dvije su tempirane bombe koje bi nas mogle stajati glave ako se vrlo, vrlo brzo ne trgnemo.To je teren na kojem ćemo igrati kvalifikacije i birati idemo li dalje, ili ostajemo gdje jesmo. U svjetlu toga Agrokor ili Uljanik su kratkoročni problemi, pretkvalifikacijski susreti sa znatno slabijom ili barem po kvaliteti jednakom momčadi, ali zdravstvo i mirovine naš su sraz s Englezima ili Dancima. Bez te dvije pobjede finale nećemo nikada vidjeti.

Pomoć sudstva

Na tom polju trebaju nam gospodarski Modrići. Perišići, Rakitići i sl. a treba nam i kvalitetan i odvažan izbornik koji će unatoč prozivkama i pokušajima smjene posložiti igru po svome i odvesti nas u finale.

Zlatko Dalić pojavio se možemo reći slučajno, doveo ga je jedan poraz previše u kvalifikacijama, a malo potpomogao i sudski sustav uklanjajući Zdravka Mamića iz jednadžbe utjecaja. Zatekao je Dalić vrhunske kadrove u svom timu, igrače koje stranci plaćaju suhim zlatom i od kojih svaki vlada svojim dijelom igre savršeno. Od njih napravio je pobjednički tim. Sada kada igramo na drugom terenu postavlja se pitanje imaju li oni koji kod nas odlučuju o stanju zdravstva i mirovina takav tim i imaju li hrabrosti krenuti po svom, sljedeći svoju viziju unatoč svim preprekama i prozivkama.

Gledano nogometnim žargonom postavlja se pitanje imamo li dovoljno hrabrog izbornika da na gospodarski teren izvede i povede najsnažnije, najsposobnije, najhrabrije i gotovo pa osvoji finale ili imamo selektora koji će odluke donositi prema pozivima i odlukama nekih mutnih ljudi iz pozadine i njegovati uhljebništvo poradi brze prodaje igrača.

Za svih nas moramo se nadati da ćemo imati istinske lidere na mjestima na kojim ih trebamo jer samo tako može se naprijed. To nam je pokazalo ovo prvenstvo – bez obzira na to što ga koristimo za razne na početku spomenute marketinške trikove trebamo ga iskoristiti da naučimo samo jednu stvar a ona je jednostavan trebaju nam lideri.