Napokon… Dugo očekivani natječaji za provedbu Programa ruralnog razvoja 2014. – 2020. krenuli su.

Jedan za drugim nižu se na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja i pune oglasne stupce Narodnih novina. Međutim, već se vide prvi nedostaci i dječje bolesti novog strateškog dokumenta, ali i državne administracije koja zbunjeno promatra rezultate zatvorenih natječaja, smatrajući da se dešava nešto dobro, dok joj je pojam upravljanje i brza intervencija nešto sasvim strano. Buđenje nada hrvatskim poljoprivrednicima u bolje sutra, jedini je istinski rezultat aktivnosti ministrova managerskog tima.

Natezanja i kašnjenja u odobrenju Programa ruralnog razvoja nisu bez razloga, niti su bile slučajne obimne primjedbe Komisije usmjerene prema postavljenim kriterijima koji ne odražavaju prave potrebe poljoprivrede i ruralnih područja Hrvatske. U dobro poznatoj praksi EU fondova sama provedba neizostavno ukazuje na potencijalne nedostatke kako u Programu, tako i u izgrađenom sustavu koji treba adekvatno pratiti provedbu. Program ruralnog razvoja kakvog ga je osmislio Ministarstvo već nakon prvih realiziranih natječaja, odnosno i prije nego što je službeno odobren od strane Europske komisije zahtjeva ozbiljne izmjene.

Naime, kriteriji nisu kvalitetno postavljeni, a Program ne jamči ostvarenje osnovnih potreba u ruralnim područjima Republike Hrvatske: podizanje konkurentnosti, daljnji razvoj te opstanak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te zadržavanje mladih poljoprivrednika kroz njihovo zapošljavanje na selu.

Velike slabosti sustava 
Što se dakle u stvarnosti događa s provedbom Programa ruralnog razvoja i zašto većina naših poljoprivrednika u ruralnim područjima ne može realizirati prijeko potrebna EU sredstva?  Prvi natječaji koji su u sklopu Programa otvoreni u jesen 2014. za Podmjeru 5.2. te u okviru koje su poljoprivredna gospodarstva pogođena katastrofalnom poplavom u šest sela Vukovarsko-srijemske županije trebala dobiti EU pomoć za nastalu štetu pokazali su velike slabosti sustava i prvi su neuspjeh ministra Jakovine u provedbi Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Obrada zahtjeva uvelike kasni te, iako je ministarstvo najavljivalo izdašnu potporu za nastalu štetu, zbog nedorečenog pravilnika i preuranjenih natječaja, samo rijetkim OPG-ima u poplavljenim selima biti će odobrena potpora.  

Nadalje, natječaji za najvažnije investicijske podmjere u okviru Mjere 4 ostvarili su nedavno čak 1280 prijava, ali zbog malog postotka projekata koji će na kraju biti odobreni, opet govorimo o lošem upravljanju EU fondom. Razlog je tome što alokacija od samo 640 milijuna kuna nije razmjerna traženoj potpori od skoro 4 milijarde kuna. Ministarstvo je ne želi uvećati, iako se radi o dostupnim EU sredstvima. Drugi razlog je još ozbiljniji jer se radi o kriterijima unutar Programa i pravilnika koji nisu u skladu s uobičajenom EU praksom kada je u pitanju ruralni razvoj. Natječaj naime ukazuje kako zbog loše postavljenih kriterija te visokih financijskih ograničenja u Programu najveći broj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava može samo sanjati o EU sredstvima.

Ne zato što su im projekti loši, već zato što je ministarstvo prilagodilo kriterije na način da se prioritetno ne potiče malo i srednje poduzetništvo. Ovako nekvalitetno postavljen natječaj omogućuje da nekoliko desetaka projekata s maksimalnim iznosom potpore od 20 do 38  milijuna kuna potroši cjelokupnu alokaciju natječaja. Dobro organizirani i upućeni sustavi, to će iskoristiti, dok će obiteljska poljoprivredna gospodarstva čekati neku drugu priliku. Veliko nezadovoljstvo kod naših poljoprivrednika pojavilo se i objavom pravilnika i natječaja za potporu malim poljoprivrednim gospodarstvima u okviru Podmjere 6.3. Programa ruralnog razvoja zbog ograničavajućih i selektivno postavljenih kriterija.

Uzaludni troškovi
Brinu li se aktualni ministar i njegov tim što neće biti realizirani brojni projekti poljoprivrednih gospodarstava koji istima vjerojatno znače egzistenciju na selu? Brinu li se što su deseci milijuna kuna poljoprivrednika koji žive u ruralnim područjima do sada utrošeni na pripremu natječajne dokumentacije, a koja većinom neće rezultirati EU potporom?  Brinu li se konačno što ovako odrađeni natječaji neće ispuniti ciljeve i prioritete koji su zacrtani u Programu? Na ovakve i slične upite nadležni odgovaraju kako oni više nego uspješno odrađuju svoje zadatke i kako će stvoriti "renesansu hrvatskog sela".

 Ipak, naši poljoprivrednici jako dobro znaju kako su aktivnosti i radnje po pitanju izrade i provedbe Programa ruralnog razvoja daleko od naziva uspješno, te da o renesansi na našem selu trenutno nema govora. Ovakva provedba ruralnog razvoja ne ostvaruje zacrtane ciljeve Programa te neizbježno dovodi do daljnjeg gašenja OPG-a i odumiranje našeg sela.  Članstvo u EU otvorilo je svojevremeno nadu za uspješno ostvarivanje strateških ciljeva hrvatske poljoprivrede, kao što su povećanje konkurentnosti te opstanak i razvoj ruralnih područja, uz povećano zapošljavanje mladih ljudi. U dosadašnjim natječajima za realizaciju sredstava od 333 milijuna eura godišnje "teren" se pokazao daleko spremnijim u odnosu na državnu administraciju koja je zakazala. 

Nedostatak stručnosti
Stoga je ubuduće potreban daleko ozbiljniji i stručniji pristup ovoj problematici kako bi se stvari pokrenule u pozitivnom smjeru te kako bi EU potpora došla do onih kojima je stvarno i potrebna.  Budućom provedbom ruralnog razvoja svakako treba omogućiti da kvalitetni projekti obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava budu prioritetni u natjecanju za EU sredstva, jer na taj način i razvoj malog i srednjeg poduzetništva u našim ruralnim područjima ima perspektivu.