Vratim se s godišnjeg, uključim kompjuter, i vidim da su Hoteli Baška isplatili 15 kuna dividende po dionici.

Što će reći, u odnosu na cijenu po kojoj sam kupio dionice, to je prinos nešto veći od 10 posto. Da ne cjepidlačim u decimalu i datum, u tri godine sam na ime smanjenja kapitala i dividende vratio 72 posto uloženog, pa – savjet ne tražim, niti bih ga dao – HBAS smatram idealnom dionicom. Možda ne za druge, ali svakako za mene. Sjećam li se dobro, kupio sam je na P/E manjem od 7, uopće mi nije smetalo što su je delistirali. Zapravo, definicija dionice idealne za mene je papir koji zaboraviš i ne sjetiš se da ga imaš dok na računu ne vidiš da je sjela dividenda. Je da je ovo mrvicu karikirano rečeno. Ali, samo mrvicu.

Što da čovjek više voli?

Razlozi zašto volim Hotele Baška razlozi su zašto bih volio da i Herbalife ode s burze. Doista, što da čovjek više voli, kompaniju čiji je život tako buran, da je deseta na rang listi broja tvitova za kolovoz, ili kompaniju koju je možda moguće pronaći na forumu, ali samo ako imaš volje listati dvadeset ekrana?

Uglavnom, nakon što je stanoviti William Stiritz kupio 5 posto kompanije, cijena dionice nadoknadila je pad od cca 5 posto, da bi idući dan rasla i 7 posto. Da se našalim, vidjeli smo kako o Herbalifeu izvještava CNBC, a vjerujem da su rastu pomogli – naši, naravno, Bloomberg. Dijalog kolegice s kolegom, u kojem ona samo što ne počne levitirati govoreći o Stiritzu, a što da vam kažem, da živimo u istom gradu pozvao bih je na večeru. A onda je analitičar Ramey o Stiritzu govorio kako ni ja, koji živim od riječi, ne bih mogao.

Među tvitovima kojih je toliko da je Herbalife deseti na rang listi buke koju stvaraju zainteresirani za njega pisalo je da šest najvećih dioničara ima nešto više od 50 posto kompanije. Sjećam li se dobro, Ackman je šortao 20 posto. Teoretski, kupi li dvadeset ulagača poput Stiritza 5 posto, za što je sad potrebno cca 320,00.000 dolara po glavi, a budu li investitori mog tipa, koji kupuju za unuke, za vječnost, nesretni Ackman ne bi imao od koga kupiti dionice koje mora vratiti. A nije mu lako.

Njegov mitski suparnik, da ne kažem neprijatelj, Icahn, ima 17 posto, a s boardom je dogovorio da u zamjenu za dva mjesta može kupiti do 25 posto, Soros ima nešto manje od 5 posto, a bjelosvjetski mediji uživaju izvještavajući da je Stiritz novi u klubu 5 posto.

Iščekujući ishod trenutno najotmjenijeg hrvanja u blatu (je da bih se mogao osladiti, ali i dalje ne simpatiziram to u što su se tržišta kapitala pretvorila), čekajući da svi vidimo hoće li biti short squeezea, informaciju koja je ostala u sjeni Stiritzove kupnje 5 posto Herbalifea smatram važnijom. Za 180,000.000 kupio je Premier Nutrition Corporation, koja prodaje – shakeove. Gotove shakeove. Drago mi je da smo investitor 500,000.000 dolara u zdravu prehranu, dodatke prehrani, bitku protiv mršavljenja, i ja, koji sam uložio nešto manje od 5.000 dolara, na istoj liniji.

Najviše mi se svidio parking

Na godišnjem sam se ponašao kao da sam Britanac. Oni, naime, gledaju nekretnine gdje god se zateknu. Najviše mi se svidio parking kod skradinskog ulaza u Nacionalni park Krka. Ni asfalta, ni makadama, vlasnik je na golom terenu krečom iscrtao linije, i 35 kuna po automobilu, ovisno o godišnjem dobu, kapa ili lije.

Svaki put kad vidim tako nešto, sjetno kažem kako je šteta što u doba Turisthotela po 600-800 kuna nisam imao novca koji mi duže vremena sigurno neće trebati, kao i što u doba Hotela Baška po 125 do 140 ili 150 kuna nije bilo više dionica u ponudi, i što novca koji mi duže vremena neće trebati nisam imao više.

* Ovaj tekst nije nagovor na kupnju ili prodaju ni na bavljenje dionicama. Autor posjeduje HDEL-R-A, IPKK-R-A, TUHO-R-A, KODT-P-A, HBAS-R-A, LURA-R-A, VPIK-R-A, STTB (Makedonija), PLNM (Srbija) i HLF (NYSE).