Na nedavno održanoj konferenciji kojoj sam prisustvovao sjedio sam pored istaknutog američkog stručnjaka za trgovinsku politiku.

Počeli smo razgovor o Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini (NAFTA), kojega je predsjednik Donald Trump okrivio za probleme američkih radnika i kojeg pokušava ponovno ispregovarati. "Nikad nisam mislio da je NAFTA sporazum nešto posebno", rekao je taj ekonomist. Bio sam zapanjen. Taj je stručnjak bio jedan od najistaknutijih i glasnih zagovornika NAFTA sporazuma kad je sklopljen prije četvrt stoljeća. On i ostali ekonomisti koji se bave trgovinskom politikom igrali su veliku ulogu u predstavljanju tog sporazuma američkoj javnosti. "Podržao sam NAFTA sporazum jer sam mislio da će on utrti put budućim trgovinskim sporazumima", objasnio je moj sugovornik.

Neispunjena obećanja
Nekoliko tjedana kasnije, bio sam na večeri u Europi, na kojoj je govornik bio bivši ministar financija jedne zemlje članice eurozone. Tema je bila uspon populizma. Bivši ministar je napustio politiku i iznio je snažne riječi o pogreškama koje je napravila europska politička elita. "Optužujemo populiste radi davanja obećanja koja ne mogu ispuniti, ali trebali bismo okrenuti tu kritiku protiv sebe samih", rekao nam je. Ranije tijekom večere, raspravljao sam o onome što opisujem kao trilemu, prema kojoj je nemoguće imati nacionalni suverenitet, demokraciju i hiper-globalizaciju u isto vrijeme. Moramo izabrati dvoje od tih troje. Bivši je političar govorio strastveno: "Populisti su barem pošteni.

Njihov je izboru jasan: oni žele naciju-državu, a ne hiper-globalizaciju ili europsko jedinstveno tržište. Ali mi smo rekli našim ljudima da mogu dobiti sva tri kolača istovremeno. Dali smo obećanja koja nismo mogli ispuniti." Nikad nećemo saznati bi li nas veće količina poštenja od strane mainstream političara i tehnokrata poštedjela uspona nativističkih demagoga kao što su Trump ili Marine Le Pen u Francuskoj. Jasno je da je pomanjkanje otvorenosti u prošlosti imalo svoju cijenu. Ona je stajala političke pokrete centra njihove vjerodostojnosti. Također je otežala elitama premošćivanje jaza što ih odvaja od običnih ljudi koji osjećaju da ih je establishment napustio. Brojne elite zbunjene su razlozima radi kojih siromašni ljudi ili radnička klasa glasaju za nekoga kao što je Trump.

Naposljetku, otvorene ekonomske politike Hillary Clinton najvjerojatnije bi se bile pokazale povoljnije za njih. Pokušavajući objasniti očigledni paradoks, one navode neznanje, iracionalnost ili rasizam tih glasača. Međutim, postoji još jedno objašnjenje, koje je u potpunosti konzistentno s racionalnošću i osobnim interesom. Kad mainstream političari izgube svoj kredibilitet, prirodno je da glasači zanemare obećanja koja oni daju. Glasače će znatno vjerojatnije privući kandidati koji imaju anti-establishment uvjerenja i može se sa sigurnošću očekivati da će oni odstupiti od prevladavajućih politika. Žargonom ekonomista, centristički političari suočeni su s problemom asimetričnih informacija. Oni tvrde da su reformatori, ali zašto bi glasači vjerovali vođama koji se ne doimaju različitima od prethodne generacije političara koja ih je prekomjerno uvjeravala u dobrobiti globalizacije i odmahnula rukom na njihove nedaće?

U slučaju Hillary Clinton, njen blizak odnos s globalističkim mainstream članovima Demokratske stranke i bliske veze s financijskim sektorom očigledno su predstavljali problem. Njena je kampanja obećala pravedne trgovinske sporazume i odrekla se podrške Transpacifičkom partnerstvu (TPP), no je li to doista učinila s cijelim svojim srcem? Naposljetku, dok je bila američka državna tajnica, snažno je podržala sporazum o Transpacifičkom partnerstvu (TPP). To je ono što populisti nazivaju odašiljanjem istih signala. Konvencionalni i reformistički političari izgledaju jednako i stoga dobivaju istu reakciju od većine elektorata. Oni gube glasove radi populista i demagoga čija obećanja da će uzdrmati sustav imaju veći kredibilitet.

Slanje pravog signala
Osmišljavanje izazova na način da on izgleda kao problem asimetričnih informacija također nagoviješta rješenje. Odašiljanje istih signala može biti narušeno ako reformistički političari uspiju "signalizirati" glasačima svoj "pravi tip" kojemu pripadaju. Signaliziranje ima posebno značenje u tom kontekstu. Ono znači upuštanje u ponašanje koje bi moglo skupo stajati i koje je u dostatnoj mjeri ekstremno da ga konvencionalan političar nikad ne bi želio oponašati, pa ipak ne tako ekstremno da bi pretvorilo reformatora u populista i bilo suprotno cilju. Za nekoga kao što je Hillary Clinton, pod pretpostavkom da je njena konverzija bila stvarna, to je moglo značiti najavu da ona više neće uzeti ni 10 centi s Wall Streeta ili da neće potpisati više niti jedan trgovinski ugovor ako bude izabrana.

Napad na svete krave
Drugim riječima, centristički političari koji žele ukrasti demagozima njihov herojski trenutak, moraju postupati vrlo oprezno. Ako osmišljavanje takvog puta zvuči teško, to pokazuje značaj izazova s kojim su ti političari suočeni. Hvatanje u koštac s njim vjerojatno će podrazumijevati nova lica i mlađe političare, neokaljane globalističkim stajalištima niti stajalištem tržišnog fundamentalizma, što je bio slučaj kod njihovih prethodnika. To će također nalagati iskreno priznanje da su političari izabrani radi postupanja u cilju ostvarivanja nacionalnog interesa.

Nadalje, to podrazumijeva spremnost da se napadnu brojne svete krave establishmenta – osobito potpuna sloboda koju imaju financijske institucije, pristranost prema politici štednje, negativna percepcija uloge vlade u gospodarstvu temeljena na lošim iskustvima u prošlosti, nesmetano kretanje kapitala diljem svijeta i fetišizacija međunarodne trgovine. Za mainstream uši, retorika takvih vođa često će zvučati neskladna i ekstremna. Međutim, udvaranje glasačima u cilju njihovog napuštanja populističkih demagoga moglo bi nalagati ništa manje od toga. Ti političari moraju ponuditi inkluzivnu, a ne nativističku, koncepciju nacionalnog identiteta i njihova politika mora ostati točno unutar liberalnih demokratskih normi. Sve ostalo trebalo bi biti otvoreno za diskusiju.

© Project Syndicate, 2017.