Gotovo svi ministri poljoprivrede u posljednjih su 20-tak godina na početku mandata boravili barem nekoliko dana u Izraelu na upoznavanju s njihovim poljoprivrednim čudom i sustavima navodnjavanja koji su od Izraela napravili zemlju koja godišnje izvozi hrane za 2,13 milijardi eura.  Samo na rajčicama Izrael ostvaruje prinos od 400 tona po hektaru, za razliku od hrvatskih skromnih 44,6 tona.

U Izrael je, prema onome što se može pronaći na internetu, na edukaciji o navodnjavanju prvo bio Petar Čobanković, koji je u Sanaderovoj Vladi najavio revoluciju u navodnjavanju kroz projekt NAPNAV. Tu su zemlju redom na račun poreznih obveznika obilazili i Božidar Pankretić, Tihomir Jakovina, a nedavno je bio i aktualni ministar Tomislav Tolušić. Izrael izgleda jedino nije stigao službeno posjetiti prethodni ministar Davor Romić, ali vjerojatno zbog toga što je jako kratko bio na čelu ministarstva. Romić je za razliku od svojih prethodnika bio na specijalizaciju u Haifi, a usavršavanje iz područja navodnjavanja imao je i na Utah State University u SAD-u.

Lijepi planovi se ne provode
Iako bez navodnjavanja nema ozbiljne poljoprivrede, u Hrvatskoj se, unatoč bogatom vodnom potencijalu i plodnom tlu, navodnjavaju jako male površine. Sve Vlade su najavljivale kako će upravo vodoprivreda u njihovom mandatu biti jedan od glavnih poluga razvoja, a navodnjavanje donijeti nova radna mjesta. Od 2005. kada je Čobanković najavljivao da će "Hrvatsku navodniti kao Izrael", do danas pomaka je bilo jako malo.

Otvoreno je tek nekoliko sustava, na koje bi se poljoprivrednici trebali "nakačiti" i platiti priključenje te početi konačno više proizvoditi.  NAPNAV je usvojen 2005. kao strateški dokument, a operativna provedba povjerena je Hrvatskim vodama s ciljem povećanja poljoprivrednih površina za navodnjavanje sa 9264 hektara iz 2003. na 65.000 hektara do kraja 2020. Ove godine, dakle, 12 godina od velikih najava, Tolušić je ponovio kako je navodnjavanje jedan od prioriteta obzirom na klimatske promjene i suše u cijelom svijetu.

Pa odmah ove jeseni i skočio do Izraela. "Navodnjavanje može pridonijeti povećanju prinosa i prihoda poljoprivrednika 50 do 100 posto, no Hrvatska je na žalost u tome na začelju EU. Do sada je pod navodnjavanjem manje od 2% površina, oko 22 tisuće hektara (op. autora – ali s projektima koji su u tijeku), a naš je cilj da u skorije vrijeme dosegnemo 30 tisuća hektara", najavio je Tolušić. 

Na začelju Europske unije
Hrvatska ima 4,2 milijuna stanovnika koji žive uglavnom na tlu pogodnom za proizvodnju hrane. Jedna smo od rjeđe naseljenih europskih zemalja, a samodostatni smo jedino u proizvodnji žitarica, uljarica, šećera, jabuka i mandarina. Nasuprot tome, Izrael je zemlja koja ima 8,5 milijuna stanovnika koji uglavnom žive na pustinjskom, slanom tlu te ostvaruje 80 posto samodostatnosti u proizvodnji poljoprivrednih proizvoda. Uvoze žito, uljarice, šećer i nešto mesa, ali su zato staklenik iz kojeg se u zimskim mjesecima Europa opskrbljuje voćem i povrćem te cvijećem.

Površina Izraela je 22.000 četvornih kilometara, a samo 20 posto su obradive površine koje iznosi 310.000 hektara od kojih se polovina navodnjava. Hrvatska ima površinu kopna 56.594 km, a korišteno poljoprivredno zemljište iznosi 1,3 milijuna hektara ili 23% površine kopna, a 2,7 milijuna ha je moguće obradivo poljoprivredno zemljište. Oko milijun ha privatnog zemljišta te nešto manje od 500.000 ha državnog je izvan funkcije. U Hrvatskoj se navodnjava samo 18.000 hektara ili 1,3 posto trenutačno obradivih površina. I zato bi s površne edukacija konačno trebali krenuti u operacionalizaciji onoga što su svi ministri vidjeli u Izraelu.