Nakon što smo mislili da luđe ne može ipak iz sektora zdravstva, preciznije nadležnog ministarstva uspjeli su ponovo iznijeti jedan usudim se zaključiti jedinstveni reformski potez.
 Ministar zdravstva Milan Kujundžić nakon što nije uspio svom u naumu da sve okorjele i mrske pušače kazni sa 100 posto višim cijenama tog nezdravog ali ipak u svim državama svijeta legalnog proizvoda čini se okreće se drugom mrskom neprijatelju – svima onima koji prema postojećim standardima modernog društva ne vode brigu o svom zdravlju te ne savjesni kakvi jesu oblijevaju od karcinoma, a to doznaju kada je već prekasno i time ne ugrožavaju samo sebe (jer lako za to) već zdravstveni sustav koji je na aparatima i pred kolapsom guraju još dublje u ambis bankrota.

Doktor za patronizaciju

Naravno, valja napomenuti kako su to svi oni isti koji od svoje plaće savjesno godinama isti taj preglomazni i neučinkoviti sustav pune novcem koji onda taj sustav kojim danas kormilari ministar Kujundžić bez imalo menadžerskih vještina ili brige o tom istom novcu razbacuje na neučinkovite i skupe nabave, loše i neučinkovito održavanje, materijal i sl. koji možda sustavu treba, a možda ne. Naravno, taj isti sustav najmanje troši na liječnike kojih i ovako već odavno nema dovoljno.

E sada se ministar kojem inkasacija sredstava od pušača očito nije uspjela kako je zamislio okreće svim građanima i polako postaje nešto drugo – higijeničar.

Naime, poslat će nam svima na kućne adrese male epruvete, mi ćemo morati u njih skupiti svoju stolicu i onda istu vratiti ministru kako bi sustav provjerio imamo li možda karcinom debelog crijeva i naloži nam liječenje ili još bolje prepisao mjere prevencije jer tako je bolje i jeftinije za sustav.
Jer da je tako bolje za nas onda bi nam taj isti sustav nudio učinkovite i besplatne sistematske preglede (poput onih koje dobijemo kada platimo u privatnim klinikama), uredne čekaonice, specijaliste na koje se ne čeka tri godine.

Nudio bi nam razvijenu i vrhunsku primarnu zdravstvenu zaštitu, a ne da za svaki problem koji se ne može riješiti antibiotikom moramo ići u dežurnu bolnicu ili ako želimo čekati sms obavijest da smo napokon na redu za pretragu ali bez riječi o tome o kojoj se pretrazi radi (primjer je pacijent iz Splita kojem se to dogodilo ovog srpnja).

Bezbroj je primjera i mjesta u zdravstvu koja se mogu reformirati i popraviti. Svi to već znaju, ali ministar nas je uspio iznenaditi.
I to nečim za što smo mislili da je završilo tamo 90-ih kada smo rekli zbogom komunizmu i državnoj patronizaciji građana.

Onda kada smo odlučili da u školama neće biti onih mrskih higijeničara koji su obično bili miljenici učitelja, a svim drugima zagledavali dužinu noktiju i čistoću ruku te ih tjerali da na isto paze.
Možda ministar i zaslužuje da bude zatrpan našim epruvetama, ali ne iz razloga naše brige za zdravlje već slično kako je i nekada u tim i takvim školama svaki taj higijeničar zasluživao onako malo fakinski iz uha.

Više posla za poštare

Ali ne treba se s idejama ministra Kujundžića šaliti jer one su kada se pogledaju malo ozbiljnije korak u državni patronat – oni su uvod u jednu umivenu Orwellovu 1984. u kojoj država zna što je za nas najbolje. Pitanje je samo načina na koji ona to doznaje.
Ovaj Kujundžićev način zaista je inventivan jer država što je za nas najbolje doznaje kopajući po našoj stolici. U Orwellovoj 1984., provodila je nadzor zahvaljujući tehnologiji.

U ovoj našoj hrvatskoj inačici kako je vidi Ministarstvo zdravstva najvažniju ulogu igrat će poštari – jer netko mora i sve te epruvete donijeti na pravu adresu – adresu ministra Kujundžića. v