Prema istraživanju koje je za Zagrebačku burzu proveo GfK, prosječni mali hrvatski ulagač star je između 35 i 54 godine, obično ulaže svoj novac, dionice kupuje vlastitim sredstvima, najčešće kroz IPO i dolazi iz sjevernog dijela Hrvatske.

Iz predočenih, relativno šturih podataka, može se izvući nekoliko zanimljivih zaključaka. Prvo, kako svi znamo, sjeverni dio Hrvatske je najrazvijeniji, a time i najbogatiji. Da se zaključiti kako ljudi iz sjeverne Hrvatske sve više ulažu u dionice, a sve manje u banke. Znači, na sjeveru Hrvatske se oblici štednje mijenjaju. Također, proizlazi da ako kriza najjače pogodi sjevernu Hrvatsku, da bi tu stanovnici u ovom trenutku mogli najviše izgubiti, jer se njihov novac nalazi na burzi. Drugo, gledano prema starosnoj dobi, čini se da u Hrvatskoj ljudi već u 35 godini života raspolažu s dovoljno ušteđevine za ulazak na tržište kapitala. I to ne preko fondova, već direktnom kupnjom dionica. Zanimljivo je da netko od 35 godina, ako je studirao, a ulagači prema istraživanju visokobrazovani, par godina nakon što se zaposlio raspolaže s dovoljno gotovine da kupi dionice. Obično pravilo kaže da se u dionice ulaže ona gotovina koja nam kratkoročno nije prijeko potrebna. Treće, nakon svih silnih redova za dizanje kredita za kupnju dionica HT-a i Ine u IPO-u, kojima su svjedočili svi koji su tih dana ušli u bilo koju poslovnicu neke do banaka, stiže podatak kako je 85 posto ljudi ulagalo svoja sredstva. U zemlji u kojoj se u grubo procjenjuje kako je četvrtina ljudi na rubu siromaštva zanimljivo je da podjednak dio ljudi ulaže na burzu. Naravno, u ovom trenutku, kada sva tržišta kapitala trpe pogođena krizom, ipak najzanimljiviji ostaju oni koji su dionice kupovali na kredit. Njih je prema istraživanju oko 15 posto. Starosno, demografski i obrazovno isti su kao i ostali ulagači iz istraživanja, a jedina razlika je što su na burzi igrali tuđim, posuđenim, a ne svojim novcem. Njima je vjerovatno u ovom trenutku, bez obzira iz kojeg su dijela Hrvatske, najteže.