Nema što, premijeru Sanaderu valja skinuti kapu – svoj nepogrešiv politički instinkt u praksu pretače u pravom trenutku. Je li mogao izabrati bolji trenutak za najavu novih privatizacija najdemokratskijom i najpoštenijom od svih prodaja – onoj putem tržišta kapitala? Nije. Stoga njegov istup na aktualnom satu na kojem je najavio prodaju dijela Croatia osiguranja i “još nekih tvrtki” nije ni ishitren ni isprovociran. Štoviše čini se da je jako predizborno intonirana poruka sa saborske govornice, pomno isplanirana. Prateći val ushićenja građana vlašću koja im sudjelovanjem u javnim ponudama omogućava, dapače osigurava zaradu, Sanader biračima nudi nove mamce – kupnju udjela u državnim tvrtkama na isti način kao u Ini i T-HT-u. Budući da istodobno, u opoziciji ima protivnike koji se zalažu za neku nemuštu varijantu državnog intervencionizma, premijer jednostavno pušta biračima da (iz)važu prije nego 25.studenog donesu definitivan politički sud. Kako je nevjerojatno da će do izbora uspjeti realizirati još koji ozbiljniji privatizacijski projekt putem tržišta kapitala, a da se pritom ne izloži opasnosti da on bude aljkavo odrađen, taktika bi mogla biti sljedeća: nije isključeno da će se kao nova meta izabrati i neka tvrtka koja sad nije na burzi – CO ipak je malo preveliki zalogaj – krenut će glasna priprema projekta koja će se tik pred izbore dovesti do faze realizacije. Upravo idealno za poentiranje nakon eventualnog ponovnog uzimanja vlasti na izborima. Jedini problem je to što se premijer Sanader vođen željom za novim mandatom ponaša kao isključivi vlasnik stana s vrijednim namještajem, koji nikog ne mora pitati što će od namještaja prodati, kada, u koju svrhu, a na čiju štetu. Pa se tako u jeku procedure, zbog interesa građana (a zapravo biračkih glasova), povećava državni ulog u prodaji T-HT-a, a više nitko ni ne broji po koji se put, primjerice, CO izvuklo iz rukava kao privatizacijski džoker. Isti je slučaj i s drugim tvrtkama koje cijele mandate raznih vlada provode jedino kao monete za potkusurivanje, u čemu se mijenjaju samo pristupi Vlade jalovim privatizacijama. Jedino nigdje nema strateškog promišljanja što se s privatizacijom pojedine tvrtke stvarno želi postići. Treba li podsjećati da je nedavno CO bila namijenjena sudbina spajanja s HPB-om, a potom i prodaja dijela vlasništva u tom financijskom konglomeratu privatnim investitorima. Ili, zna li se gdje je stala ideja o stvaranju prehrambenog koncerna čiji je ključni dio trebao biti državni udjel u Podravci? Ili, zašto se sad HEP izuzima iz privatizacijskog plana za 2008.. A zapravo, koga briga za strategiju? Majstori i bez nje znaju prodavati.