Posljednjih mjeseci cijena sirove nafte na svjetskom tržištu nalazi se pod jakim pritiskom, što je za posljedicu imalo pad na najniže razine u posljednjih pet godina.

Tako se trenutno cijena nafte na londonskom tržištu kreće oko 83 dolara po barelu, dok je cijena na njujorškom tržištu blizu 78 dolara po barelu. Za usporedbu, protekle godine u ovo vrijeme cijene nafte su bile na otprilike 20% višim razinama, a nakon višegodišnjeg cjenovnog vrhunca postignutog krajem lipnja kreće padajući trend koji je barem za sada prilično oštar. Naravno da je u padu cijene bitnu ulogu imalo i jačanje američkog dolara pod utjecajem brojnih kako očekivanih, tako i neočekivanih poteza monetarnih vlasti u najvažnijim globalnim ekonomijama, ali za trenutni padajući trend cijena sirove nafte postoje i drugi razlozi. 

Cjenovni rat
Pritisak na kretanje cijena sirove nafte je i posljedica revizije procijenjene globalne potražnje na naftom od strane Međunarodne agencije za energiju, prema kojoj će potražnja u ovoj godini biti manja za 0,4%, a u sljedećoj 0,5%. Na manju potražnju će u prvom redu utjecati moguća recesija u eurozoni, kao i strahovi od općenitog globalnog gospodarskog usporavanja, jer jedina ekonomska sila koja nadmašuje procjene gospodarskog rasta trenutno su Sjedinjene Američke Države, što očito nije dovoljno za generiranje snažnijeg globalnog rasta.

Usto, Kina je kao drugi svjetski potrošač nafte objavila podatke o padu industrijske proizvodnje, a na nju otpada 11% ukupne potrošnje sirove nafte na globalnoj razini. Sljedeći je razlog visoka razina proizvodnje i ponude nafte na tržištu, gdje prednjače članice OPEC-a na koje otpada 40% godišnje naftne proizvodnje, a trenutna proizvodnja u zemljama članicama OPEC-a je u listopadu dosegnula 14-mjesečni maksimum. Među njima vlada svojevrsni cjenovni rat, jer zemlje članice pokušavaju smanjenjem cijena zadržati svoj udio na tržištu na kojem ponuda trenutno bitno nadmašuje tražene količine. Tu prednjači Saudijska Arabija koja je već ugovorila rekordno diskontne cijene za određene pošiljke nafte u Aziju.

SAD je također podignuo svoju proizvodnju na najvišu razinu u posljednjih 30 godina, ponajprije zahvaljujući proizvodnji nafte iz škriljevca. Doduše, dio analitičara postavlja pitanje o održivosti, tj. isplativosti proizvodnje u slučaju daljnjeg pada cijena nafte. Ipak, snažan napredak u tehnologiji proizvodnje posljednjih godina za sada drži te strahove neutemeljenima. Tako je prije pet godina početak eksploatacije nove bušotine u SAD-u bio isplativ pri cijenama barela višim od 90 dolara, dok je modernizacija proizvodnje točku isplativosti pokretanja proizvodnje danas spustila na razinu od 60 do 65 dolara po barelu. S druge strane, brojnim zemljama koje su veliki proizvođači nafte ovaj pad cijena izaziva značajne probleme.

Potražnja neće rasti 
Tu je u prvom planu Rusija, gdje prihodi od proizvodnje nafte čine oko 45% državnog proračuna. Budući da su proračunski prihodi planirani na temelju prosječne cijene barela nafte od 100 dolara, Rusija će morati posegnuti ili za povlačenjem dijela svojih deviznih rezervi, ili za rezanjem državne potrošnje. Slične probleme ima i Iran, kojem su potrebne i više cijene nafte nego Rusiji za financiranje državne potrošnje. U svjetlu opisanih događaja na naftnom tržištu, kao i očekivanja nešto blaže zime u SAD-u u OPEC-ovoj studiji, može se očekivati daljnji pad cijene sirove nafte u sljedećem razdoblju.

Visoka razina ponude će se prema najavama analitičara i dalje održavati, a potražnja sukladno sporijem oporavku globalne ekonomije neće bilježiti znatniji rast. Tome treba pridodati i očekivano jačanje američkog dolara u duljem razdoblju, što će također biti ograničavajući faktor rasta cijene. Ipak, pad cijena sirove nafte trebao bi imati i pozitivan efekt na potrošnju kako od strane industrije, tako i od strane građana, što bi u konačnici trebalo voditi opipljivijem gospodarskom oporavku i postupnom povećanju cijene sirove nafte i drugih sirovina.