Sjedinjenim Američkim Državama u 2013. godini možda prijeti nova recesija. Čak i ako država uspije izbjeći pad s "fiskalne litice", loše osmišljen politički kompromis prema kojemu se prebrzo ukida deficit ionako bi oslabljeno gospodarstvo mogao gurnuti u recesiju. No, postupno uvođenje ograničenja na porezne olakšice i izuzetke (tzv. porezne rashode), praćeno reformama povlaštene potrošnje, moglo bi dovesti do dugoročne fiskalne konsolidacije koja je Americi nužna. Američko gospodarstvo polako se lani vuklo uz stopu rasta manju od dva posto, a slične loše prognoze spremaju se za 2013., čak i ako ne bude šoka fiskalne litice. Riječ je o preslaboj stopi širenja da bi se tolerirao porast stopa poreza i rezanja troškova tijekom fiskalne litice, što bi potražnju sljedeće godine smanjilo za ukupno 600 milijuna dolara (otprilike četiri posto BDP-a), a u idućim godinama i za veće svote.

Obamin prijedlog proračuna
Predsjednik Barack Obama predložio je alternativu fiskalnoj litici koja bi znatno  povećala porezne stope te smanjila porezne olakšice za dva posto stanovnika koji najviše zarađuju, a trenutačno plaćaju više od 45 posto ukupna saveznog poreza na osobni dohodak. Njegov bi proračun također povećao poreze na korporacije te dokrajčio "odmor" od poreza na platne liste, čime bi se svim zaposlenima porez povećao za dodatnih dva posto. Te bi promjene zajedničkim snagama smanjile ukupnu potražnju za gotovo dva posto BDP-a. Zbog povećanja granične porezne stope smanjili bi se poticaji za rad i ulaganja, što bi dodatno otežalo gospodarske aktivnosti. Sve bi to moglo biti kobno za gospodarstvo koje i dalje s mukom nastoji održati stopu rasta nižu od dva posto. Ured Kongresa za proračun i Savezne rezerve (Fed) predviđaju da će pad s fiskalne litice 2013. godine uzrokovati recesiju, a čelnik Feda Ben Bernanke nedavno je izjavio da Fed neće moći ublažiti nepovoljan utjecaj na gospodarstvo.

Istu je stvar mogao reći za fiskalni pad koji bi uzrokovao Obamin prijedlog proračuna. Iako se republikanci u Kongresu s pravom opiru povećanju poreznih stopa, čini se da su spremni sredstva prikupiti putem porezne reforme ako ona bude dio programa koji uključuje i smanjenje dugoročnih troškova većih povlaštenih programa, kao što su zdravstveni program Medicare i sustav socijalne skrbi. Iako neki republikanci žele da se sredstva prikupe isključivo putem poticanja bržeg gospodarskog rasta, to se ne može postići bez smanjenja graničnih poreznih stopa te poboljšanja u sustavu oporezivanja tvrtki, što demokrati vjerojatno neće prihvatiti. Prikupljanje prihoda putem porezne reforme znači da bi trebalo ukinuti posebne olakšice i izuzetke zbog kojih je dohodak od poreza trenutno niži.

Dodatni prihod bez višeg poreza
Rizik recesije može se izbjeći tako da se postupno uvede proširivanje osnovice koja se koristi u povećanju prihoda. Poželjan način za proširenje porezne osnovice bio bi da se uvede granica za iznos smanjenja poreza koji svaki porezni obveznik može postići putem odbitaka i izuzetaka. Takva bi opća granica svakom poreznom obvezniku omogućila da zadrži sve postojeće odbitke i izuzetke, no ograničila bi iznos prema kojemu na taj način smanjuje svoju poreznu obvezu. Opća granica također bi mnoge pojedince koji specificiraju odbitke navela da se prebace na standardne odbitke, što znači da bi se uvelike olakšalo vođenje knjiga i računa, a time i poboljšao sustav poticaja. Granicom na smanjenje poreza nastalom na temelju porezne potrošnje koja iznosi dva posto prilagođenog bruto dohotka pojedinca prikupilo bi se više od 200 milijardi dolara tijekom 2013. kad bi se primijenila na sve tekuće odbitke i izuzetke za kamatu na komunalne obveznice i zdravstveno osiguranje koje plaća poslodavac.

Čak i da se očuva puni odbitak za humanitarna davanja, a samo se zdravstveno osiguranje visoke vrijednosti bude smatralo poreznim rashodom, dodatno bi se 2013. godine priskrbilo još oko 150 milijardi dolara. To znači da bi se u deset godina prikupilo gotovo dva bilijuna dodatnih prihoda bez ikakva povećanja porezne stope u odnosu na današnju razinu. Dodatni dohodak od 150 milijardi dolara u 2013. iznosio bi jedan  posto BDP-a, a možda bi to gospodarstvo teško podnijelo, naročito kad bi se spojio sa smanjenjem državne potrošnje i porastom poreza na platne liste. No, isti bi se temeljni okvir mogao iskoristiti da se počne s višom razinom koja bi se u sljedećih nekoliko godina postupno smanjivala. Granica na pogodnosti poreznih odbitaka od pet posto u 2013. prikupila bi samo 75 milijardi dolara, što je otprilike 0,5 posto BDP-a, no granica bi se u sljedećih nekoliko godina smanjila s pet na dva posto, što bi znatno povećalo dohodak kad bi se gospodarstvo oporavilo.

Postupno uvođenje promjena
Usporavanje rasta vladine potrošnje na zdravstvo i socijalnu skrb nužno je da bi se spriječila dugoročna eksplozija državnog duga ili dramatičan porast stope poreza na osobni dohodak. Te bi se promjene trebale uvesti postupno radi zaštite uživatelja tih usluga i izbjegavanja gospodarskog pada. Američki se državni dug u proteklih pet godina i više nego udvostručio, a u sljedećih će deset godina premašiti 100 posto BDP-a ako se ne uvedu promjene u porezima i potrošnji. Dobro osmišljen spoj ograničenja porezne potrošnje i postupna usporavanja rasta izdataka za povlaštene programe mogao bi usporiti i zaustaviti rast duga i ojačati američko gospodarstvo. Pregovori o proračunu u SAD-u trebali bi se usmjeriti na ostvarivanje uvjerljiva dugoročnog pada državnog duga te na zaštitu širenja gospodarstva u idućem razdoblju.

© Project Syndicate, 2012.