Slušajući prošlog tjedna na ovogodišnjem Zagreb Connectu prezentaciju o izraelskoj startup sceni, razvoju njihovog ekosustava, u kojem male inovativne kompanije i pojedinci uspijevaju neviđenom brzinom, u oči upada ne toliko naglašena veza između države, u izraelskom slučaju obrane i startupa, već snažan naglasak na obrazovanju i načinu razmišljanja koji mora biti drukčiji da bi se uspjelo.

Naravno sve navedeno u prezentaciji izraelske investitorice stoji i povezano u cjelinu ima smisla, ali ta spomenuta edukacija tj. razvoj načina razmišljanja već kod manje djece u osnovnoj školi nešto je što zvoni i po završetku nastupa simpatične i elokventne Anat Avni-Papo.

Kako nagraditi vrijedne?

I tu dolazimo do nečeg što možda i nije biznis tema već društveno pitanje, a čime se u ovoj državi jednostavno ne bavimo dovoljno.

Zamagljen iza velikih riječi u posljednjih godinu-dvije kojima se objašnjavalo i propitkivalo kurikularnu reformu, školsko gradivo, studije, reprograme i tko zna što još – ostao je pojedinac – u ovom slučaju učitelj.

Koliko smo pažnje i medijskih redaka uopće u proteklih godinu ili dvije uputili i otvorili učiteljima, onima koji kroz svakodnevni kontakt s djecom, čak i u okviru postojećeg obrazovnog programa, mogu nekog naučiti kritički, inovativno i hrabro razmišljati ili ga mogu, možemo slobodno reći, upropastiti utjeravši mu strah od svega novog ili inovativnog i ukalupljujući ga u način razmišljanja koji u današnje brzo tehnološko vrijeme lako postaje zastarjelim.

To je nešto o čemu bi kao država morali voditi puno više računa i čemu bi morali posvetiti puno više pažnje.

Ne provjeri je li nastavni plan i program proveden i obrađen u predviđenom roku, već tome kako nagraditi one koji su s djecom radili i izvan spomenutog nastavnog programa, ili kako se to danas moderno zove puno ozbiljnijom i težom riječju – kurikuluma. Takvi ljudi trebali bi biti nagrađeni i spominjani na dnevnoj bazi jer kada se sve ogoli upravo zbog takvih pojedinaca koji imaju “žicu” i razumijevanje djeca postaju hrabri i odvažni istraživači, izumitelji, osnivači startupa, inovatori i sl.

Jer kako smo čuli i na Zagreb Connectu, a nije nešto što baš moramo čuti, već je nešto što svi znamo – oni koji uče našu djecu ili će od njih učiniti svjetske ljude i buduće lidere u nekom području, ili će ih učiniti poslušnim uhljebima.

Drukčija Hrvatska

Prvi je to primjer prošlog tjedna koji ukazuje kako ne treba puno, a opet kod nas uvijek nedostaje baš to malo.

Slično, ali isto tako hvale vrijedne stvari moglo se vidjeti i čuti na završetku projekta Večernjeg lista i Poslovnog dnevnika “Hrvatska pamet Hrvatskoj”.

Imali smo u suradnji s 19 partnera iz realnog sektora, ali i akademske zajednice, priliku pročitati i na kraju nagraditi tri projekta (od 150 pristiglih) kroz koje su mladi ljudi, studenti na zagrebačkom, ali i privatnim sveučilištima, imali priliku predstaviti svoju poslovnu ideju u tri kategorije.

I sada na stranu to što svatko od tih mladih ljudi zaslužuje nagradu za svoj trud, u tih 150 radova mogla se vidjeti volja, znanje i upornost. Uostalom, u istoj akciji prije tri godine nagradili smo i kreatora pametne klupe Mrvoša koji je nakon toga postao poznat, kao i njegov proizvod.

Ali ono što je daleko važnije, upoznali smo i susreli mlade ljude koji se ne boje razmišljati kritički i koji se ne boje svoje ideje braniti i na temelju njih pokrenuti poslovanje koje možda jednog dana uspije.

Upoznali smo drukčiju Hrvatsku od one o kojoj se najčešće govori.

Jedino što se nismo sjetili je pitati te mlade ljude kakav je utjecaj na ono što su danas imao njihov učitelj ili učiteljica kada su bili djeca.