Hrvatska Vlada prošlog je tjedna usvojila Akcijski plan promoviranja i jačanja kratkih lanaca u opskrbi hranom ustanova iz javnog sektora za razdoblje 2019. i 2020. godine. To u stvarnosti znači da bi lokalni proizvođači voća, povrća, jaja i drugih prehrambenih proizvoda mogli opskrbljivati vrtiće, škole, bolnice i druge ustanove na svom području, odnosno da bi hrana od polja do stola mogla doći u najkraćem mogućem vremenu.

“Po meni je normalno da djeca iz škola i vrtića u Zagrebu na tanjure dobiju jabuku koja raste na području Zagreba ili Zaprešića, a ne onu iz uvoza. Zato smo smislili način na koji ćemo svim javnim ustanovama omogućiti da u javnoj nabavi preferiraju domaće proizvode s lokalnih OPG-ova. Tako će naša djeca, starije osobe, vojnici, studenti, pacijenti u bolnicama – dobiti svježu, lokalno uzgojenu i samim time kvalitetniju hranu, a naši poljoprivrednici siguran plasman svojih proizvoda i još jednu motivaciju za udruživanje”, izjavio je Tomislav Tolušić, potpredsjednik Vlade RH i ministar poljoprivrede. Zaključio je kako su kriteriji i ponderi za javnu nabavu već pripremljeni, a provest će se i pilot projekt te edukaciju zaposlenika iz javnog sektora kako bi se olakšalo plasiranje lokalnih proizvoda u hrvatskim javnim ustanovama.

U Vladi smatraju kako bolnice, škole, vrtići, studentski domovi, vojarne i slične ustanove mogu odigrati ključnu ulogu u potrošnji lokalnih proizvoda i poticanju održive poljoprivredne proizvodnje. Zato su i u Zakonu o javnoj nabavi omogućili javnim naručiteljima da pri odabiru najpovoljnije ponude prehrambenih proizvoda primijene dodatne kriterije i relativne pondere za vrednovanje svježine i kvalitete hrane, što dovodi do smanjivanja negativnih utjecaja na okoliš (kratkoća transporta i smanjenje ambalažnog otpada).

Edukacija za nabavu

Akcijskim planom je previđeno da se maksimalno rastereti poljoprivredne proizvođače i uklone dosadašnje prepreke u ponudi hrane.

Predviđena je i edukacija za provedbu javne nabave hrane, osnivanje operativnih skupina i proizvođačkih organizacija radi objedinjavanja ponude hrane i što širu primjenu modela kratkih lanaca opskrbe, kao i osnivanje subjekata u poslovanju s hranom radi pretpripreme hrane za javne ustanove, radi smanjenja otpada od hrane. Kako je najavio Tolušić, Ministarstvo poljoprivrede provest će pilot projekt uvođenja takve vrste javne nabave u KBC Zagreb. No da bi ovo dobro odradili i da bi svi dionici lanca opskrbe dobili najbolje, potrebno je potaknuti i proizvođače na udruživanje u operativne skupine i proizvođačke organizacije kako bi udruženi mogli ponuditi tražene količine.

Zajednička priprema hrane

Posljednjih nekoliko godina na području EU potražnja za “lokalnim” proizvodima doživljava novi procvat. Sve više kupaca želi proizvode provjerenog podrijetla, uzgojene na tradicionalan načine, što je potaknulo proizvođače na razvoj različitih lokalnih prehrambenih mreža i kratkih lanaca opskrbe.

Kratki lanci opskrbe ne vode računa samo o udaljenosti između mjesta proizvodnje i prodaje proizvoda nego i o broju posrednika u lancu opskrbe, koji se nastoji svesti na najmanji mogući broj – a najkraća mogućnost je izravna kupnja od proizvođača. Što je lanac opskrbe kraći, lakše je zadržati i istaknuti autentičnost i izvornost prehrambenih proizvoda u pogledu njihove kulturne prepoznatljivosti, tradicionalnih načina proizvodnje i podrijetla sastojaka.

A upravo je najznačajniji primjer kratkih lanaca opskrbe zajednička priprema i dostava hrane za javni sektor. Suradnja većeg broja proizvođača, kupaca, javnog sektora i organizacija za potporu otvara lokalnim proizvođačima niz mogućnosti. To pak potiče stvaranje strateškog pristupa i donosi mnogobrojne koristi cijelom području. U svrhu razvoja i uspostave kratkih lanaca opskrbe Ministarstvo poljoprivredne i Agencija za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju objavila su natječaj s ciljem dodjele bespovratnih sredstava za osnivanja operativnih skupina te razvoja projektnih ideja uspostave kratkih lanaca opskrbe i lokalnih tržišta.

Kao najbolji primjer funkcioniranja kratkih lanaca opskrbe često se ističe Austrija. Prema nekim podacima, oko 46.000 ili trećina ukupnog broja austrijskih gospodarstava bavi se izravnom prodajom, a njih 11.000 od izravne prodaje ostvari više od polovice godišnjeg prihoda.

Nespremni za udruživanje

Kratkim lancima opskrbe najčešće se služe proizvođači voća, vina, svinjskog mesa i jaja. Manje se koriste za plasman i distribuciju mlijeka i mesnih proizvoda s mliječnih i stočnih gospodarstava. I ovdje dolazimo do našeg hrvatskog problema.

Naime, Hrvatska je samodostatna u proizvodnji jabuka, mandarina te trešanja i višanja, mesa peradi, meda i dobrim dijelom jaja, nije u proizvodnji povrća, niti u značajnom dijelu koji se odnosi na voćne vrste te u sektoru svinjskog i goveđeg mesa. Dakle, ovaj model može biti dobar, ali moramo i proizvoditi više, kako ne bi uvozili koliko sada uvozimo. A o udruživanju da i ne govorimo, i s kojim prezirom su na njega spremni proizvođači.

Ne tako davno imali smo razvijene kratke lance opskrbe. Naši su sindikati svojim radnicima nabavljali voće, povrće, svinjske polovice i drugo od lokalnih proizvođača. Nekada su ljudi na selima, dok je bilo krava u štalama, mlijeko kupovali od susjeda koji su se time bavili, a svako mjesto je imalo svoje tržnice.

U školama se jeo isključivo jogurt i peciva iz lokalnih malih mljekara. A u vojsci provjereni domaći proizvodi. I sve je nekako bilo zaokruženo. Ali se i proizvodilo više nego u dovoljnim količinama, a jako puno i izvozilo.