Nakon što je ministar turizma Damir Bajs nazvao premijera Ivu Sanadera predsjednikom države čini se da je u svojoj ‘pohvali’ samo izrekao priznanje za uspješan politički spin. Naime, Sanader je prije odlaska u Rim, na način koji se može nazvati ‘mala škola politke’, bacio vrući kesten rezanja plaća natrag u ruke oporbi i sindikatima.

I time pokazao kako će najvjerovatnije još dugo poživjeti na hrvatskoj političkoj sceni na kojoj god funkciji to bilo. Uspješan spin zbog kojega je možda i dobio titulu predsjednika od strane svojih koalicijskih partnera zatekao je nespremne gotovo sve. Teško je sada Zoranu Milanoviću, Radimiru Čačiću ili Vilimu Ribiću reći da su protiv rezanja plaća političkih dužnosnika jer uštede od par tisuća kuna nemaju realnog efekta. Oni su svoju priliku koja im je bila širom otvorena skoro više od tri mjeseca, jednostavno, nesnalaženjem propustili. Umjesto da su upravo oni, oporba i sindikati, sa svojih pozicija zahtjevali uštede na plaćama državnih dužnosnika, pa ako je potrebno i službenika, a imali su podosta vremena to učiniti i osmisliti, oni su prepustili Sanaderu da prikupi još jedan politički poen. Sada se tvrdi kako te uštede i nisu tako velike, a da bude gore, sindikati tvrde kako je to uvertira u rezanje plaća državnim službenicima, a da nemaju argument koji bi jasno ukazivao na potrebu da se plaća njima ne režu, a političarima snize. I koliko god Sanaderov potez bio kozmetičke naravi, poput onoga kada je jednim pozivom uvjerio predsjednika Uprave Zagrebačke banke Franju Lukovića da ne podiže kamate na kredite, ipak ostavlja dojam kako se nešto događa. I to samo zahvaljujući odlučnosti njegove stranke. Nešto što bi narod mogao proglasiti pozitivnim jer svima je u naravi veseliti se kada oni koji imaju gube, u ovom slučaju to su saborski zastupnici. U svjetlu svega toga ponajviše brine poruka koju sada šalju sindikati. Poput one kada čelnica Saveza samostanih sindikata Hrvatske Ana Knežević govori kako za državu nije ušteda ukoliko se smanji njezina plaća. Ili kada se čelnik Matice nezavisnih sindikata, Vilim Ribić, ponovno gubi između ‘pro i kontra’ rezanja plaća državnih službenika. Oporba je ponešto mudrija pa se usmjerila na Sanader i prokazivanje kako se radi o kozmetičkim potezima. Koalicijski partneri se s druge strane ne izjašnjavaju osim što pojedini u Sanaderu već sada vide predsjednika države. Možda time samo poštuju način na koji “najveći među vladajućima” svaki put iz krize izvuče neku korist za sebe. I tako nesvjesno pokazuju kako sva događanja uvijek treba stavljati u kontekst. Naime, narod kaže da su u carstvu slijepih kartkovidni kraljevi.